Dimne zavjese su pale. Adrenalin se smirio. Manipulativni mediji su privremeno prigušili svoj glas. U takvom ozračju, trezveno, mirno, uđimo u dublju analizu svih pojava i nus pojava koje su se očitovale tijekom izglasavanja Istanbulske konvencije. Što se i tko razotkrio, koje i čije su maske pale, što Crkva treba naučiti iz svega, kako krenuti dalje?
Toliko se, i s pravom, diglo prašine oko Istanbulske konvencije da se malo toga u toj prašini i uslijed medijskih spinova može bistro sagledati. Hrvatski sabor, a davno prije toga Parlament BiH, izglasali su konvenciju Vijeća Europe o tzv. zašiti žena od nasilja. Blago ženama!

Blago ženama, bit ću ironičan, jer ako počne Treći svjetski rat, koji mnogi predviđaju, njih neće trebati štiti vojnici ni NATO jer će ih zaštiti Istanbulska konvencija. Tako to ispada kada se vidi koliku važnost Istanbulskoj konvenciji daju oni koji su umišljeni da će nestati bilo kakvoga nasilja nad ženama.

No, pokušajmo, osobito s pozicije vjernika i Crkve, ući u stvarnu analizu stanja u društvu koje je razotkriveno i potpuno razgolićeno. Maske su pale i istina, makar i bolna, izišla je na vidjelo. Konačno! Dogodilo se, zapravo, ono što je starac Šimun proricao kada je Isus prikazan u hramu te je rekao Mariji da će mač boli probosti njezino srce kako bi se razotkrile namisli mnogih srdaca.

Taj mač boli je zatekao vjerni puk i naciju. Razotkrile su se namisli mnogih podvojenih srdaca. Oni koji su se godinama lažno predstavljali i deklarirali demokršćanima su razotkriveni. Licemjerstvu je došao kraj.

Netom što je izglasana IK, don Damir Stojić je na facebook statusu napisao: „Onoga se dana Herod (HDZ) i Pilat (SDP) sprijateljiše, jer prije bijahu neprijatelji“ (Lk 23, 12). U tome biblijskom citatu rečeno je gotovo sve. Razotkrivena je istina o kojoj se godinama šaputalo: Hrvatskim društvom i državom vladaju mentalni komunisti! Tomu bih dodao da još više vladaju mentalni ateisti koji se, zbog političkoga probitka, nazivaju kršćanima.

Od 142 zastupnika koji su bili u sabornici samo njih trideset glasovalo je protiv IK. To je negdje oko 23% saborskih zastupnika. To je surova i sumorna stvarnost. Toliko je u postotku onih koji drže do svoje vjere i do svoje domovine.

Velika većina zastupnika je bez grižnje savjesti prešlo preko svoga kršćanstva i dignula ruku za IK. Činjenica da su to ideološki učinili predstavnici SDP-a, HNS-a i SDSS-a je očekivana. Ali, činjenica da su zastupnici HDZ-a olako ignorirali upute Crkve i kršćanskoga nauka iznenađuje. Možda iznenađuje! Očito je HDZ pod vodstvom Andreja Plenkovića, a prije toga napose Jadranke Kosor, otišao toliko ulijevo da je svojim ljevičarstvom ugrozio i HNS.

Tijekom dinamične kampanje da se odsutane od ratifikacije iznjedreni su mnogi odgovori i isplivale su istine o višegodišnjoj manipulaciji HDZ-a. Svi mi koji volimo Domovinu, pa tako i ja, emotivno smo vezani za HDZ koji je pod vodstvom Franje Tuđmana predvodio borbu za samostalnost i oslobođenje. No, to je bio Tuđmanov HDZ, koji je, to je očito, pokopan onoga dana kada je mrtvo tijelo Franje Tuđmana položeno u grobnicu iza crkve Krista Kralja na Mirogoju. Tada je i HDZ-u izgovoren pokoj vječni.

Otada stupaju na scenu svojevrsni „politički lešinari“ kojima je platforma Tuđmanova HDZ-a koristila za ekonomske dobitke, društvene probitke i rasprodaju nacionalnih interesa. Taj ne Tuđmanov HDZ je olako izručivao naše generale u Haag, pa su onda (Sanader) išli u koaliciju s Pupovcem, pa su onda donijeli zakon o diskriminaciji po kojemu se sudski progone vjeroučitelji u školama, pa su onda „kumrovečku drugaricu“ Jadranku Kosor jednoglasno izabrali za predsjednicu, pa su onda sve činili da se ništa ne učini u pravnoj pomoći Slobodanu Praljku i šestorici Hrvata iz BiH, pa su onda preko noći izabrali Plenkovića za predsjednika koji se preko koalicije s HNS-om i Pupovcem pretvorio u mrtvozornika hrvatske državotvrone stranke zvane HDZ.

To su istine koje puštaju svoj krik. Koliko su moralno dno dotaknuli neki pozicionirani HDZ-ovci, govori i činjenica da su se pretvorili u glas onih koji organski ne podnose ništa što je povezano za riječ Hrvatska i riječ Crkva. U tome ideološkom pavcu krenuo je čak i Josip Đakić dotada veliki zagovornik domovinskih vrjednota. Uz njega je gadljivo bilo slušati Branimira Glavaša koji u sabornici viče da Crkva huška narod, da manipulira vjernicima, te da njega neće fratri i svećenici učiti što će činiti. Bolje bi bilo Glavašu da je tada sebi stavio selotejp na usta.