Šuička livada odnosno šire područje ovog kraja poznato je po čistoj i očuvanoj prirodi te raznolikom i ljekovitom bilju. Stoga je zbog dobre paše ovo područje oduvijek poznato po stočarstvu odnosno iznimno kvalitetnom mlijeku i siru.

No, ni stočarstvo niti mliječni proizvodi nisu tema ove priče. Ovoga puta, pišemo o proizvodima koji također nastaju zahvaljujući očuvanoj prirodi, ali i ljudima koji su te blagodati odlučili iskoristiti. Na šuičku livadu vratili su se kako bi upravo pod tim nazivom prije pet godina osnovali Udrugu pčelara u nadi kako će pčelarstvo u ovim krajevima podignuti na višu razinu, ali i privući mlade za bavljenje istim. 

Stipe Zrno kao predsjednik i Željko Fišić kao član, dvojica su od desetak pčelara koje kao jedna od najmanjih pčelarskih udruga u Bosni i Hercegovini broji, Udruga „Livada Šuica“. 
„Osnivanjem udruge željeli smo popularizirati pčelarstvo u našim krajevima, ali i ukazati na poteškoće s kojima se suočavamo. U prvom redu riječ je o neriješenom pitanju takozvanog nomadskog pčelarstva koje ide na štetu domaćih pčelara.“ Kazao je Stipe i pojasnio: 

„Kada u našim krajevima vegetacija tek započne primjerice u južnim dijelovima Hercegovini se uglavnom već obavi jedna paša, nakon čega svoje košnice sele ovamo. Problem nastaje kada se košnice dovezu u neposrednu blizinu naših, pa pčele koje su već „dale“ jedno vrcanje dolaze jače i snažnije te dominiraju u odnosu na naše. Naravno da nemamo problema s dovozom ovdje, ali sve bi vrlo jednostavno riješili kada bi se pčelari s drugih područja javili našoj Udruzi kako bi dogovorili lokaciju košnica na obostrano zadovoljstvo te kako bi utvrdili da je riječ o zdravim pčelama.“

Iako ovaj kraj po pčelarstvu i nije poznat kao po primjerice stočarstvu, zbog nezagađene prirode med je izuzetno kvalitetan čemu doprinose paša livada te vrisak koji, kako kažu, cvijeta od viših nadmorskih visina prema nižima.

Nekada je, pričaju nam Stipe i Željko, gotovo svako domaćinstvo u Šuici imalo po nekoliko košnica za osobne potrebe, a danas se istim tek rijetki bave. Tek su pojedinci, odnosno uglavnom članovi Udruge, nastavili i proširili svoje pčelinjake, pa pojedini broje preko sto košnica. Na istom tragu je i Željko kojeg smo zatekli kako već radi na proširenju.