U radu “Seasonality of Respiratory Viral Infections”, objavljenom u znanstvenom časopisu The Annual Review of Virology skupina znanstvenika sa Sveučilišta Yale, Sveučilišta u Zurich-u, te Howard Hughes Medical Institute, predvođena dr. Moriyamom, objavila je rezultate  istraživanja, koji apostrofiraju značaj prirodnih mehanizama prevencije širenje respiratornih virusa, a među njima i SARS-CoV-2 virusa.

Članak podupire rezultate istraživanja ranije objavljenih studija na životinjskim modelima, ali i rezultate kliničkih studija, koje ističu da je relativna vlažnost od 50% optimalna za funkcioniranje  dišnog sustava u ljudi ali i zaštitu od virusnih infekcija. Prethodno su Moriyamine kolege sa Sveučilišta Yale utvrdile na životinjskom modelu da niska vlažnost ima trostruki negativni učinak  glede širenja respiratornih virusnih infekcija: onemogućuje regeneraciju specifičnih stanica sa trepetljikama čime se posljedično onemogućuje uklanjanje virusa ili drugih patogena i zaključno usporava se ili blokira slanje signala inficiranih stanica prema susjednim stanicama o nadolazećoj virusnoj opasnosti. S druge strane Moriyama sa suradnicima posebno ističe da čimbenici okoliša poput temperature i vlažnosti imaju važnu ulogu u aktivaciji i moduliranju urođene ali i stečene (adaptivne ili specifične) imunosti.

Prirodne ili anatomske barijere, među kojima je ključna mukozna barijera koja prekriva unutrašnjost usta i nosa, predstavljaju prvu liniju obrane i upravo na njoj su se posebno fokusirali autori navedenog rada. S druge strane prilikom “sloma” prve linije obrane aktivira se druga linija obrane (urođena imunost) koju započinju stanice poput makrofaga, koji će molekule virusa ili nekog drugog antigena razgraditi i predočiti T-limfocitima, nakon čega imunosni sustav ulazi u treću liniju obrane (stečena imunost) koja prvenstveno putem T-limfocita (stanična imunost) razvija cijeli sustav “memoriranja dotičnog antigena” te istodobno i razvoj “imunološkog pamćenja”  te će pri sljedećem kontaktu s istim antigenom imunosni sustav reagirati brzo i učinkovito. To naravno vrijedi za one slučajeve koje ne dovode do drastične promjene antigenske strukture uzročnika. Uz staničnu imunost iznimno je važna i tzv. humoralna imunost vezana uz limfocite B koji su ključni za proizvodnju imunoglobulina među kojima su IgM, IgG, itd.