Imoćana svugdje, na sve četiri strane svijeta. Vojska njih u inozemstvu na privremenom radu, kod kuće ponajviše onih neuposlenih. Šalu na stranu, veliki broj su poznati političari, no ima i akademika, znanstvenika, književnika, poduzetnika, sportaša, glumaca, estradnih zvijezda... Jesmo li neke zaboravili?

Možda manekene. Da, manekene, koji reklamiraju recimo, poznate svjetske modne marke odjeće, obuće ili zgodne Imoćane koji reklamiraju neki poznati svjetski parfem. E, baš parfem. Da, ima i takvih Imoćana odnedavno... I to ne reklamiraju bilo kakav parfemčić, već najnoviji parfem "Y" brend svjetski poznatog Yves Saint Laurenta.
A taj muški parfem upravo osvaja svjetsko tržište. Reklame vrlo zanimljivog sadržaja od 42 sekunde već se vrte po mnogim portalima, televizijama, fotografije promotora s parfemom krase stranice uglednih modnih tiskovina. Ma koji to Imoćanin preko noći postade zvijezda kultnog Saint Laurenta?

Dugo nam nije trebalo pronaći ga. Pravac Vinjani Gornji kod Imotskog, točnije lokacija Jovića most, zaselak Jovići.
Goran Jović, četrdesetogodišnji profesor kineziologije u srednjoj Ekonomskoj i tehničkoj školi u Imotskom. Nekada odličan nogometaš, sportaš, a već punih deset godina pravi svjetski putnik, avanturist, fotograf. Destinacije su mu zemlje Afrike,Tanzanija, Kenija, Etiopija, pa onda Latinska Amerika, Kuba, Meksiko, a ovo ljeto ide u Brazil na Amazonu, u Čile, Patagoniju, piše slobodna dalmacija

No, o tome nešto poslije. Prvo pitanje Goranu bijaše kada ga susretosmo u bajkovitom okružju njegove kuće, išaranom procvjetalim voćkama, jasenom u cvatu, cvrkutom ptica i mirom koji možete nožem rezati. Kud Goran promotor Saint Laurenta? Očito obožava parfeme tog francuskog mirisnog giganta, pa Francuzi to doznali i pozvali ga da ih reklamira.
- Ma, o čemu ti to. Meni jedan parfem može ravno deset godina. Kao sportaš naviknut sam na svakodnevno tuširanje, pranje prirodnim šamponima i sapunima i to je to - veli Goran.

- A ovo oko Saint Laurenta, to ti je lijepa priča. Kontaktirala me Ivana Petković koja zastupa Laureant u Hrvatskoj, ispričala mi što namjeravaju učiniti. Ja ostao zatečen. Spomenula je tu kampanju. Poslala mi e-mail, a ja mislim, pa što tu ti Gorane imaš raditi. Čak sam htio to i odbiti, jer se nisam vidio u ulozi promotora parfema. No, malo po malo uvukla me u priču kako namjeravaju s tri mlada Hrvata napraviti reklamu, tri različita karaktera s tri različita zanimanja, u tri životne priče uvesti reklamiranje parfema. Jedan mladi bloger, pa jedan glazbenik i ja kao fotograf i avanturist. Očito da su pratili reportaže o meni i mojim putovanjima.

Malo po malo, priča mi se dopala i eto došlo je do suradnje. Kada mi je još kazala da kampanja ide baš ono od nule, od ničega do heroja, meni se to dopalo. Otišao sam u Zagreb, snimio sam tu reklamu, upoznao i ostala dva sada moja prijatelja, upoznao i njihove životne priče. A kako, ustvari, i volim biti s ljudima, istraživati nove zemlje, običaje, konačno i ljude, na kraju mi je drago da sam i ne samo kao prvi Imoćanin reklamirao jednu takvu poznatu svjetsku marku - veli nam Goran.

Sigurno je to i komercijalizirano?
- Ma, ne, meni je bilo bitno da se izreklamira moj Instagram profil, zbog mojih sponzora kada idem na ova putovanja po svijetu. Drugačije će odmah reagirati kada vide da reklamiram svjetski parfemski brend. Financijskog dobitka praktički tu i nema. No, ljudi me kontaktiraju već naveliko, pitaju odakle ja u toj reklami. Objašnjavam, a i meni je bilo pomalo čudno da sam se kao pasionirani fotograf konačno našao i s druge strane objektiva. To je baš bio doživljaj. Ne vidim se ja kao model, ali eto ispalo je to tako. Redatelji koji su snimali reklamu su to odradili majstorski. Ići će ta reklama kroz medije. Sada idem u Sarajevo na neki promotorski nastup, kontaktirali su me već iz Glorie, bit će pisanja o meni...

I tako prvi Imoćanin postade i zaštitni znak Laurenta, no Goranu bijaše to tek usputni doživljaj kako nam reče. Ono važno u njegovu životu su putovanja, fotografija, pustolovine.
- Sve je započelo tamo prije desetak godina. Nakon završetka fakulteta, dobrog posla u školi, moj nemirni duh vukao me negdje u nepoznato. Tako jednom sretoh našu poznatu humanitarku Ivanu Parlov, moju školsku kolegicu. Brinula se o jednom sirotištu u Africi. Nismo se vidjeli od osnovne škole. Jedna kavica i njena priča o toj velikoj ljudskoj vrlini me okrenula. Pitao sam je treba li joj što fotografirati za to sirotište, zbog sponzora. Pristala je i ja krenuo u Afriku. Nakon desetak mjeseci otišao sam sam i bio s plemenom Masai u Tanzaniju, pa Kenija. Moj legendarni šešir na glavu i putuj, upoznaj ljude, običaje, bilježi to fotoaparatom.To me opustilo, zaljubio sam se u to - veli Goran.