Gotovo da nema ugostiteljskog objekta ili trgovačkog centra u kojima se ne samo u Bosni i Hercegovini, nego i brojnim europskim zemljama ne može naći poznati „Puđa“ livanjski sir. Gotovo da nema osobe koja ga je kušala, a da nije bila oduševljena iznimnom kvalitetom okusa. I gotovo da ne postoje oni kojima isti taj sir nije čast, bez obzira dobili ga kao poklon ili istim nagradili sami sebe.
No, do kvalitete treba narasti, zar ne? Upravo tom mišlju, vodio se i danas vodi čovjek koji je zajedno sa svojom obitelji zaslužan što se iskoristio potencijal malog sela, grada i županije odakle potječu. Zbog čega su na brojnim ljestvicama kada je riječ o kvaliteti sira iza sebe ostavili desetine država svijeta.
Nije mogao zamisliti 80-tih godina prošlog stoljeća kako će se jednog dana baviti poslom kojim se danas bavi. Kao dječak u to vrijeme, Tomislav Puđa u okolici livanjskih sela Miši i Golinjevo čuvao je stada krava i ovaca, a sa sobom bi uvijek nosio knjigu i loptu. Bio je dječak, a morao se ponašati odraslo, pa bi ga nerijetko pratile niske temperature ili grmljavine pod otvorenim nebom.
„Govorio sam sebi tada- kad odrastem ne želim se baviti ovim poslom“. Prisjetio se Tomislav ranog djetinjstva, koje je za njegov daljnji život udarilo snažne temelje. I nastavio priču o tradiciji livanjskog sira u obitelji Puđa.
„S pravljenjem domaćeg livanjskog sira započeli su baka i djed za osobne potrebe, a nakon što se svidio onima koji su ga kušali, započeli su s prodajom na tržnicama. Pokojni otac nastavio je ono što su započeli te prodaju proširio od Dubrovnika do Istre. Budući da je u to vrijeme to bio težački posao te zbog iskustava u djetinjstvu isti me nije privlačio.“ Dodaje Tomislav.
Ali sudbina je htjela drugačije. Dogodio se rat, nakon kojega je bilo potrebno boriti se za financijski opstanak.
„Otac je umro. Svi ti događaji ubrzali su moje odrastanje. U bratu i meni probudila se želja za nastavkom obiteljske tradicije.“
Bili su to za Tomislava i cijelu obitelj ključni trenutci koji su ih doveli do situacije u kojoj se danas nalaze. Zajedno s bratom Ljubom, odlučivši nastaviti posao, obiteljsku tradiciju pretvorili su u svjetsku priču. Od početka 2000-tih kada su osnovali tvrtkupa do danas iz godine u godinu su napredovali te se kvalitetom, uvjetima rada i prepoznatljivošću svakodnevno uzdizali i tako izrasli u izuzetno modernu siranu kakvom opremom se rijetko tko na području bivše Jugoslavije može pohvaliti. Pogone su proširili i na susjednu Hrvatsku, točnije Trilj i otok Pag.
Komentari