Ekonomski oporavak, uz političku i pravu sigurnost, jedini je način da ova zemlja zadrži svoje stanovništvo jer će u protivnom pripadnici sve tri konstitutivne nacije i svi ostali odavde pobjeći i prije nego su to pokazivale i “najcrnje” prognoze.
Nažalost, od potpisivanja Daytonskog mirovnog sporazuma 1996. godine pa sve do dana današnjeg pravih, istinskih reformi bilo je premalo te naša zemlja u mnogim segmentima nije niti blizu da se vratimo na stanje u kakvom smo bili pred početak rata, a o ulasku u četvrtu industriju revoluciju apsurdno je i govoriti.
Prilagođavanje obrazovanja i ekonomije tehnološki naprednom društvu, globalizacija i digitalizacija u BiH ostaju misaone imenice jer dobar dio onih koji su posljednja dva desetljeća na vlasti niti ne znaju što to u biti i znači. Sve to dovelo nas je do toga da prognoze nekih od najuglednijih međunarodnih stručnjaka pokazuju kako bi BiH, ali i cijeli zapadni Balkan, dosadašnjim tempom standard Europske unije mogao dosegnuti tek za 60 godina, po optimističnoj verziji, a po pesimističnoj za to bi nam bilo potrebno nevjerojatnih 200 godina. Naravno, uz uvjet da EU i svi drugi stoje u mjestu, a to svakako nije slučaj.
Debelo zaostajanje
Faruk Hadžić, makroekonomski analitičar, napravio je vrlo zanimljivu analizu koliko zapravo BiH ekonomski zaostaje za susjednom Hrvatskoj, čije je gospodarstvo nažalost još uvijek pri dnu ukoliko gledamo zemlje EU. Hadžić navodi kako se često mogu čuti izjave naših političara kako imamo ekonomski rast koji je u rangu zemalja regije, pa i Hrvatske.
Komentari