Razlozi su jasni. Sve više ljudi na svijetu znači i sve više potencijalnih kupaca lijekova i tretmana, čak i uz razvoj suvremene medicine. Do posebnog rasta broja sudskih i sličnih sporova među proizvođačima lijekova došlo je s rastom industrije generika, odnosno jeftinijih kopija lijekova nakon što isteknu patentne zaštite originalima. Najveće farmaceutske kompanije tako danas jednakim entuzijazmom traže najbolje pravnike kao i najbolje biokemičare i druge istraživače.

Možda je jedan od najboljih primjera toga kakve to posljedice ima na tržište lijekova, popularni i legendarni Aspirin. Povijest lijeka seže u daleku prošlost. Pozitivni efekti njegova osnovnog spoja, koji se nalazi u nizu biljaka, poznati su barem dvije tisuće godina. No stvari se bitno mijenjaju prije 120 godina. Njemački kemičar Felix Hoffman uspio je 1897. u prostorijama tvrtke Bayer na novi način sintetizirati acetilsalicilnu kiselinu, kemijski spoj koji leži u osnovi aspirina i drugih lijekova za ublažavanje bolova. Iako je sam spoj sintetiziran još i nekoliko desetljeća ranije, Bayer je dvije godine nakon Hoffmanova uspjeha patentirao lijek te poslao informacije o aspirinu na adrese gotovo 30.000 liječnika.

Ime 'Aspirin' u tom trenutku je bilo zaštićeni brend koji je proizašao iz kombinacije tadašnjeg latinskog imena biljke iz koje je sintetizirana salicilna kiselina (Spiraea ulmaria). Na samom početku Aspirin se prodavao u praškastom obliku. Ljekarnici bi odmjerili 500mg praška te ga prodavali u malim papirnatim vrećicama. No već 1900. godine Bayer je lansirao poznatu tabletu, čime je aspirin postao jedan od prvih lijekova koji se prodavao u tom obliku.

Vrlo brzo Aspirin je postao najprodavaniji svjetski lijek, a Bayer se zahvaljujući tom uspjehu počeo širiti u inozemstvu te otvarati nova predstavništva i nove tvornice. Dodatni poticaj dobroj prodaji došao je 1915. godine kad se Aspirin više nije morao prodavati na recept, već je postao široko dostupan potrošačima. No Prvi svjetski rat donio je neugodan preokret za kompaniju. Nakon završetka rata, kao posljedica Versajskog sporazuma i dogovora o reparaciji inozemne imovine Bayera, što je uključivalo patente i brendove, pripala je članicama Antante i njihovim saveznicima (Britaniji, Francuskoj, Rusiji i Sjedinjenim Američkim Državama).

Od tada do današnjih dana Bayer se diljem svijeta borio za prava na brend Aspirin, kao i za prava na patent, iako su ta prava u međuvremenu izgubila svoju osnovnu svrhu zahvaljujući pojavi generika, odnosno drugih proizvođača. Koliko je ta bitka bila dugotrajna možda najbolje pokazuje činjenica da je tek 1994. Bayer uspio, od kompanije SmithKline Beecham, otkupiti natrag prava za američko tržište, najveće svjetsko tržište lijekova, i to za cijenu od milijardu dolara.