Nije nikakva tajna a niti nepoznanica da bošnjačka politika ne simpatizira Hrvatsku i da shodno tomu fokusiraju svoju politiku na raznorazne političke prijepore sa svojim susjedima što im među bošnjačkim narodom koji u potpunosti dijeli njihove politike i zamisli, donosi izuzetno veliku popularnost.

Iako su retorički žestoki i agresivni, bezobrazni i uvredljivi bošnjački političari nisu baš diplomati, jezik im je puno brži od mozga te često nemaju kontrolu nad svojim izjavama koje su ponekad jako štetne  po Bosnu i Hercegovinu. Bosna je već odavno u jednom mraku, ona je doista mračni vilajet na razini 45-e godine. Sve današnje izjave brzopletih Bošnjaka se prije mogu smjestiti u 45-u godinu nego u današnje vrijeme. Floskule poput neonacizma, fašizma I sličnih gluparija izvaljuju političari koji znaju da trenutno u Siriji ima više od 200 najgorih terorista iz redova tako malog naroda kao što su Bošnjaci. Pričati o fašizmu Džaferoviću nema smisla, 200 njegovih sunarodnjaka su pripadnici zloglasnog ISILA a on se spominje nekakvog neonacizma koji ne postoji u Hrvatskoj niti u tragovima.

I što je najbizarnije huškanje bošnjačkog političkog vrha o tamo nekoj Hrvatskoj je propaganda koja zaglupljuje vlastiti narod te mu gasi ionako slabo svjetlo u getoiziranoj zajednici koja ne vidi daleko, jer bi bilo zanimljivo čuti kako Džaferović i ostali radikali svojem narodu objašnjavaju sve pohvale prve žene Europske unije Ursule von der Leyen koje je u Zagrebu izrazila Hrvatskoj te da se zemlje u okruženju ugledaju na nju.