Relativno blaga zima bez velikih snjegova i prilično sušna prva polovina proljeća ubrzale su proljetnu sjetvu čak i u Glamoču, tako da je i sadnja nadaleko poznatog glamočkog krumpira pri samome kraju. Inače, prethodnih godina glavna sadnja obavljala bi se tek polovinom svibnja. Ovom povrtnicom zasađene su rekordne površine, ore se i ono što se nikad oralo nije. Strah od posljedica koronavirusa očigledno je učinio svoje, a poznata narodna izreka dobila je glamočku preinaku i glasi “tko sadi, ne boji se gladi”. Stručni suradnik za poljoprivredu u općini Glamoč Slobodan Paštar s tim u vezi nam je kazao: “Nemam točne informacije u ovom trenutku, ali vjerujem da je riječ o povećanju površine za oko 30% pod krumpirom. Ljudi mahom sade, tko nikad nije sadio, sada sadi.”

Jedan od njih je i Josip Jakić, kojeg je ratni vihor iz Doboja doveo do Glamoča. Sadi na tuđoj, unajmljenoj parceli. “Evo, sadim čisti ekološki krumpir. Nisam kile umjetnog bacio. Nemam za što kupiti! Ne radim nigdje, ni u Šumariji, ni na benzinskoj, nigdje ne radim. Živim od starog željeza, skupljam i eto”, pomalo revoltirano će Josip, a pomažu mu prijatelji. Nekoliko stotina metara dalje na oranici naš stari znanac Ilija Radoja, redoviti sudionik svih glamočkih krumpirijada i jedan od većih poljoprivrednih proizvođača općenito. Pomaže mu sin, a zahvaljujući koroni više je i vrijednih ruku.