“Imrović crteže radi različitim crtaćim alatima, olovkom, keramičkom olovkom, tušem, ugljenom, flomasterom, pokazujući na taj način da je ovladao svim tehnikama crteža i širokom paletom osjećaja koju je sposoban prikazati koristeći različite pristupe u crtežu. Nikad se ne ponavlja, nego je uvijek svjež i inventivan. U svakoj se temi i tehnici savršeno snalazi kao da mu je osnovna, najdraža i prirođena”, rekao je Tomislav Ćavar.

Ivan Branko Imrović je akademski kipar i crtač, rođen u Podbrđu, Popovača, 1957. godine. Završio je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu 1977., slikarski odjel, nakon čega je upisao zagrebačku Akademiju likovnih umjetnosti - nastavnički odjel 1977. i 1978. slikarski odjel, a 1980. prelazi na kiparski odjel. Diplomirao je 1983. kiparstvo u klasi profesora Ivana Sabolića, pod čijim je vodstvom od 1983. do 1986. polazio i Majstorsku radionicu Antuna Augustinčića. Od 1986. bio je član ZUH-a i djelovao je kao samostalni umjetnik, a od 1992. postaje profesor u Školi primijenjene umjetnosti i dizajna u Zagrebu, gdje i sad predaje. Od 1991. do 1992. sudionik je Domovinskog rata. Skupno izlaže od 1985. godine. Izložbu je otvorenom proglasio širokobriješki gradonačelnik Miro Kraljević koji je zahvalio autoru Imroviću na ukazanom povjerenju i obogaćivanju fundusa Franjevačkog muzeja i galerije. Izložba ostaje otvorena do 30. travnja.