Patlidžan je niskokalorična namirnica bogata vlaknima i biljnim spojevima, a za većinu ljudi predstavlja zdrav dio prehrane.
Ipak, kod nekih osoba može izazvati alergijsku reakciju ili druge tegobe, a dodatni oprez može biti potreban kod sklonosti bubrežnim kamencima i osjetljivosti na histamin.
Često se spominje i artritis, premda za tvrdnju da patlidžan općenito pogoršava upalu zglobova nema čvrstih znanstvenih dokaza.
Sto grama sirovog patlidžana ima tek oko 25 kilokalorija, sadrži oko tri grama vlakana te manje količine kalija, mangana, folata i drugih mikronutrijenata.
Ljubičasta boja njegove kore potječe od antocijana, među kojima se ističe nasunin, biljni pigment s antioksidativnim svojstvima.
No, patlidžan sadrži i niz prirodnih tvari zbog kojih ga neke osobe podnose slabije od drugih.
1. Alergični na patlidžan
Alergija na patlidžan nije među najčešćim alergijama na hranu, ali je dobro opisana u medicinskoj literaturi.
Sveobuhvatni pregled objavljen 2021. navodi nekoliko mogućih mehanizama reakcije, uključujući proteine za prijenos lipida (LTP), profiline i polifenol-oksidazu.
ažnu ulogu mogu imati i križne reakcije s peludom i drugom biljnom hranom, pa osoba može biti primarno senzibilizirana na pelud, a potom reagirati i nakon konzumacije patlidžana zbog sličnosti pojedinih biljnih proteina.
Simptomi mogu uključivati svrbež ili peckanje u ustima i grlu, koprivnjaču, crvenilo kože, oticanje usana ili lica, probavne tegobe te respiratorne simptome. U težim reakcijama mogu se pojaviti promuklost i otežano disanje, što zahtijeva hitnu liječničku pomoć.
Kod osoba s ponavljanim simptomima nakon konzumacije patlidžana preporučuje se alergološka obrada, osobito ako su reakcije zahvatile dišne putove.
Termička obrada ne jamči da će alergijska reakcija izostati jer to ovisi o vrsti alergena na koju je osoba osjetljiva.
Autori pregleda ističu da su opisani brojni pojedinačni slučajevi i serije bolesnika, uključujući detaljno analizirane alergijske mehanizme, ali da još nema dovoljno velikih populacijskih istraživanja. Zato nije moguće pouzdano procijeniti koliko je alergija na patlidžan česta u općoj populaciji.
2. Osjetljivi na histamin
Patlidžan sadrži histamin, tvar koja kod osjetljivih osoba može izazvati tegobe. Istraživanje objavljeno u časopisu Foods pokazalo je da količina histamina u patlidžanu može varirati među različitim uzorcima i sortama.
Kod osoba koje slabije podnose histamin nakon obroka se mogu pojaviti glavobolja, crvenilo ili svrbež kože, ubrzan rad srca, curenje nosa i probavne smetnje.
Ipak, takvi simptomi nisu specifični samo za histamin, a ne postoji jednostavan test kojim se ta intolerancija može pouzdano potvrditi. Zato zdrave osobe nemaju razloga izbjegavati patlidžan samo zato što sadrži histamin.
Važnije je pratiti pojavljuju li se simptomi redovito nakon konzumacije patlidžana.
3. Osobe sklone kalcij-oksalatnim bubrežnim kamencima
Patlidžan sadrži i oksalate, prirodne spojeve prisutne u brojnim biljnim namirnicama.
Oksalat se u probavnom sustavu može povezati s kalcijem, a kalcijev oksalat najčešći je sastojak bubrežnih kamenaca. Zbog toga se osobama s hiperoksalurijom ili ponavljanim kalcij-oksalatnim kamencima ponekad preporučuje ograničavanje namirnica s većom količinom oksalata.
Podaci o količini oksalata u patlidžanu razlikuju se ovisno o sorti i načinu pripreme.
Veliki pregled podataka o oksalatima u hrani pokazuje vrijednosti od približno 13 do više od 50 miligrama na 100 grama u različitim analizama, pa ga se ne može jednostavno svrstati u jednu kategoriju.
Kod osoba sklonih kalcij-oksalatnim kamencima važan je i dovoljan unos tekućine, nepretjerivanje sa solju, odgovarajući unos kalcija uz obroke te, kada je potrebno, individualno prilagođavanje količine oksalata prema nalazu urina i savjetu liječnika.
Drugim riječima, patlidžan nije automatski zabranjena namirnica osobama s bubrežnim kamencima, ali kod nekih bolesnika njegova količina može biti važna.
4. Osobe s artritisom koje primjećuju pogoršanje nakon konzumacije
Patlidžan pripada porodici pomoćnica, Solanaceae, zajedno s rajčicom, paprikom i krumpirom. Upravo se ta skupina povrća često optužuje za pogoršanje artritisa zbog prirodnih glikoalkaloida koje sadrži.
Tvrdnja se godinama ponavlja u popularnim savjetima o prehrani, ali klinički dokazi da patlidžan ili druge pomoćnice izazivaju upalu zglobova nisu uvjerljivi.
Američki Arthritis Foundation navodi da nema znanstvenih dokaza da povrće iz porodice pomoćnica općenito izaziva pogoršanje artritisa.
Istodobno, dio ljudi tvrdi da primjećuje više bolova ili ukočenosti nakon njihove konzumacije.
U takvom slučaju može se nekoliko tjedana pratiti prehrana i simptome, a zatim namirnicu ponovno uvesti. Ako se isti obrazac ponovi više puta, izbjegavanje određene hrane može biti opravdano za tu osobu.
To je, međutim, bitno drugačije od preporuke svim bolesnicima s reumatoidnim artritisom, osteoartritisom ili drugim reumatskim bolestima da prestanu jesti patlidžan.
Ova vrsta namirnica ujedno sadrži vlakna, vitamine i različite biljne antioksidanse, pa ih bez jasnog razloga nije potrebno uklanjati iz prehrane.
Nije točno da patlidžan treba izbjegavati kod anemije
Na internetu se može pronaći i upozorenje da osobe s nedostatkom željeza ne bi trebale jesti patlidžan zbog nasunina, pigmenta iz njegove ljubičaste kore.
Nasunin u laboratorijskim uvjetima može vezati željezo, zbog čega se opisuje kao kelator željeza (spoj koji na sebe veže željezo). Iz toga se ponekad izvodi zaključak da bi mogao ”izvlačiti željezo” iz organizma.
Za takvu tvrdnju nema dobrih kliničkih dokaza.
Laboratorijska sposobnost nekog biljnog spoja da veže željezo nije isto što i dokaz da će u količinama unesenima hranom uzrokovati ili pogoršati sideropeničnu anemiju (uzrokovanu manjkom željeza). Nema preporuka prema kojima bi osobe s manjkom željeza zbog toga trebale izbjegavati patlidžan.
Sirovi patlidžan nije automatski otrovan
Slično vrijedi i za čestu tvrdnju da se patlidžan ne smije jesti sirov zbog solanina.
Biljke iz porodice pomoćnica sadrže prirodne glikoalkaloide, a vrlo visoke količine tih spojeva mogu biti toksične. Međutim, uobičajene jestive sorte patlidžana ne predstavljaju opasnost za zdrave ljude zbog nekoliko zalogaja sirovog ploda, piše Hina zdravlje.
Patlidžan se gotovo uvijek termički obrađuje prije svega zbog okusa, teksture i lakše probavljivosti.
Ni tvrdnja da kuhanje ”drastično uništava solanin” nije sasvim točna. Glikoalkaloidi su relativno otporni na uobičajene temperature kuhanja, a njihova se količina termičkom obradom ne uklanja potpuno.
Za većinu ljudi zato nema razloga za strah od patlidžana. Veći oprez opravdan je kod potvrđene alergije, jasno ponovljivih tegoba nakon hrane bogate histaminom te kod pojedinih osoba kojima je zbog ponavljanih kalcij-oksalatnih kamenaca preporučeno ograničavanje oksalata.
Kod artritisa odluku o izbjegavanju patlidžana trebalo bi temeljiti na vlastitim ponovljivim simptomima, a ne na općoj tvrdnji da pomoćnice izazivaju upalu.
www.abcportal.info
