Sprovodi su trenuci oproštaja u kojima se obitelji i prijatelji okupljaju kako bi molitvom i posljednjim pozdravom ispratili svoje najmilije. No, jedna objava povezana sa župom u Hutovu u južnoj Hercegovini otvorila je pitanje koliko su pojedini običaji koji prate sprovode danas zaista potrebni.
Autor objave posebno se osvrnuo na angažiranje trubača i drugih izvođača, ali i na velike količine vijenaca koji se donose na sprovode. Umjesto takvih troškova, poziva na jednostavniji ispraćaj pokojnika te usmjeravanje novca u obnovu crkve, groblja i crkvenog prostora.
Njegove riječi izazvale su brojne reakcije, a objava je privukla pozornost upravo zbog vrlo izravnog stava o običajima koje mnogi smatraju sastavnim dijelom posljednjeg ispraćaja. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
“HAJDEMO MI BITI PRVA ŽUPA U NAŠEM DEKANATU I BISKUPIJI!
TRUBA KOD SPROVODA
Što će nam truba kod sprovoda? Mi očekujemo Trubu Gospodnjeg uskrsnuća. To je folklor bez vjere. Samo keširaš 300 km, za ništa! Zar nije bolje darivati u dobre svrhe, za jako potrebnu obnovu Crkve i crkvenog prostora? Što će nam netko sa strane doći na sprovod pjevati, kada mi to znademo puno bolje i baš kako treba? Svoga pokojnika mi ispratimo molitvom i pjesmom! Samo nekom strancu, neznancu dadeš 300 km a ti obitelji draga možeš barem pola od toga dati za obnovu groblja, koje je u lošem stanju a ogledalo je mjesta i duša ljudi! Ovako daješ u ništa i ništa!”, započeo je.
“Tako ću voditi sprovod”
“Hajdemo mi biti prvi koji će ukinuti vijence!
a) Razmislite što oni znače? Odajemo nepotrebnu počast ovom prolaznom svijetu i pokazuje se ljudski ego. Za života brate za života učini djelo ljubavi!
b) Ti vijenci u mnogim količinama, što oko njih?:
- Namučiš se dok ga naručiš i doneseš!
- Platiš papreno!
- Ne predstavlja ništa od vjere!
- Tko će ga nositi u procesiji do groba?
- Tko će ga čistiti sa groba za par dana!
- Gdje ga odnijeti na smetlište!
- Zašto će nam vijenci?
O.k. Cvijeće je znak ljubavi i ljepote!
Ali: jedna ikebana-suza na lijes i karanfili što se na kraju poljube i bace u grob – to može proći! Sve ostalo je višak i gubljenje novca i pravljenje smeća!
Vidi ovo:
Slika pokojnika,
križ Kristov na kome piše Ime pokojnika,
dobar razglas koji sam dobro platio, a trajno ostaje tu i dobro se čuje,
narod Božji u molitvenoj povorci,
i na kraju muški zbor koji pjeva: Smiluj mi se Bože! Što će ti išta više!
U buduće ću tako voditi sprovode! Borimo se za svaku marku, euro za obnovu crkvenog prostora, a ovdje bacamo novce u smeće. Vijenci i truba nisu kršćanski običaj, već poganski. Od poganskog Rima i lovorova vijenca do truba što su najavljivale rat i neprijatelja! Naš Kralj je Isus koji je nosio trnovi vijenac! Ovo je Sin moj ljubljeni: Slušajte ga! Nekako se ovaj naraštaj izobličio, pa se navikao samo uzimati i uzimati. To je najveći vid siromaštva.
Nekad su naši djedovi i očevi znali darivati svoje svetinje jer su to bile njihove svetinje i kad ništa imali nisu davali su i u teškoćama imali smisao i radost života. Sad imamo sve, a ljudi se stisnuli! I što god više imaju sve više gladni i glasni! Kako će nas dragi Bog darivati blagoslovom kad smo se stisnuli i ništa ne možemo primiti i dati?
I odazovimo se na rad i zajedništvo! Ne uvijek isti! Ima nas dosta! Zrno po zrno pogača! Kocka po kocka – moćno dvorište! Pa tako i ploča po ploča, guvno, kamen po kamen – stub i plato!
Kaže: Tiha voda brege dere! Da, slažem se! Ali dugo je bila bara, i treba dobar mlaz da pročisti …! Možemo, hoćemo i to Bog blagoslivlja i pomaže! Budi dio blagoslova!”, objavljeno je, prenosi Dnevno.hr.
www.abcportal.info
