Proces dekonstituiranja Hrvata u Bosni i Hercegovini, posljedice intervencija međunarodnih predstavnika te značenje presuda Europskog suda za ljudska prava bile su teme posebnog izdanja Dnevnika PLUS RTV Herceg Bosne uoči općih izbora u BiH u nedjelju, 4. listopada, u kojem je gostovao politolog Martin Mikulić.
Mikulić je pritom ocijenio da su promjene izbornih pravila i Ustava Federacije BiH oslabile položaj hrvatskog naroda te izrazio nadu da će se ta pitanja riješiti uskoro.
„Možemo reći da ovaj proces dekonstituiranja Hrvata traje praktički dvadeset šest godina i da bi za nekoliko godina trebao ući u svoje četvrto desetljeće. Izrazit ću nadu da neće doista ući u četvrto desetljeće i da će se, prije nego što se navrši trideset godina, u idućih nekoliko godina ovi problemi razriješiti“, rekao je Mikulić za RTV HB te je, odgovarajući na pitanje o početku tog procesa, podsjetio na izborna pravila donesena 2000. godine u vrijeme Roberta Barryja, američkog diplomata koji je bio šef Misije OESS-a (Organizacija za europsku sigurnost i suradnju) i predsjedatelj Privremenog izbornog povjerenstva u BiH. Naglasio je da izbore tada nije provodila domaća institucija, nego međunarodno povjerenstvo koje je prethodilo Središnjem izbornom povjerenstvu.
„Robert Barry je tada kao šef misije promijenio izborna pravila i propise Privremenog izbornog povjerenstva. Do Barryjevih izbornih pravila samo su hrvatski zastupnici u skupštinama mogli birati koji će biti hrvatski izaslanici, odnosno koga će poslati u Federalni dom naroda. Nakon Barryjevih izbornih pravila on je odlučio da, zapravo, svi zastupnici u županijskim, odnosno kantonalnim skupštinama mogu glasovati za sve izaslanike“, pojasnio je u Dnevniku PLUS Mikulić.
Kako bi približio posljedice takvog rješenja, naveo je hipotetski primjer skupštine s 25 zastupnika (primjerice Zeničko-dobojski kanton, odnosno županija, od kojih su trojica Hrvati. Prema njegovu objašnjenju, prije promjene pravila ta bi trojica odlučivala o hrvatskom izaslaniku, dok bi nakon promjene u tome mogli sudjelovati svi zastupnici. Takvo je rješenje, smatra, otvorilo mogućnost da većina (npr. Bošnjaci) odlučuje tko će predstavljati malobrojniji narod (npr. Hrvate).
„Prije Barryjevih izbornih pravila samo su Hrvati birali Hrvate, Bošnjaci Bošnjake. Nakon Barryjevih izbornih pravila otvorena su vrata jednoj gruboj manipulaciji i izbornom inženjeringu, zapravo skupštinskom inženjeringu, gdje se zastupnici dogovore, većina nadglasa manjinu i jednostavno oni izaberu u ime manjinskog naroda u toj županiji tko će ići u Federalni dom naroda“, istaknuo je.
Mikulić je naglasio da konstitutivnost ne bi smjela ovisiti o brojnosti naroda na određenom području. Urednik i voditelj Tihomir Šutalo pritom je podsjetio da su Barryjeva pravila promijenjena neposredno prije izbora, da su vrijedila za taj izborni ciklus te da su se izbori tada održavali svake dvije godine. Razgovor je potom usmjeren na ustavne promjene koje je 2002. nametnuo tadašnji visoki predstavnik Wolfgang Petritsch, a koje Mikulić smatra znatno dubljom intervencijom u ustroj Federacije.
„Kad smo govorili o Barryjevim izbornim pravilima, nije se radilo niti o Ustavu Bosne i Hercegovine niti o Ustavu Federacije, već o privremenim izbornim pravilima. Onda nastupa Wolfgang Petritsch i on praktički de facto poništava Washingtonski sporazum, pravi jednu grubu distorziju Washingtonskog sporazuma i u potpunosti mijenja strukturu načina funkcioniranja Federacije Bosne i Hercegovine“, ocijenio je Mikulić.
Govoreći o Vladi Federacije, Mikulić je istaknuo da su prije Petritschevih amandmana najmanje trećina ministara morala biti hrvatske nacionalnosti, a ministar i njegov zamjenik morali su biti različite nacionalnosti. U praksi su, istaknuo je, vlade bile paritetne, s jednakim brojem hrvatskih i bošnjačkih ministara.
„Ako je Hrvat bio ministar, onda bi Bošnjak bio zamjenik i, naravno, ako je Bošnjak bio ministar, onda bi Hrvat bio zamjenik. Imali smo jednak broj ministara u Vladi. Nakon Petritschevih amandmana on uvodi fiksne kvote za konstitutivne narode, gdje svaki saziv Vlade Federacije treba imati osam Bošnjaka, pet Hrvata i tri Srbina“, rekao je.
Dodao je da je premijer Federacije od 2002. u pravilu Bošnjak, zbog čega, prema njegovu tumačenju, bošnjački dužnosnici u Vladi imaju devet mjesta, hrvatski pet, a srpski tri. U tome vidi ukidanje dotadašnjeg pariteta i slabljenje mogućnosti Hrvata da utječu na donošenje odluka.
„Prije Petritschevih amandmana imali smo paritet. Nakon Petritschevih amandmana paritet hrvatskom narodu je ukinut. Pozicija hrvatskog naroda unutar Vlade Federacije grubo je derogirana, oslabljena, i jednostavno ste onda u Vladi Federacije postali izloženi i ovisni o nečijoj dobroj volji hoće li vas preglasavati ili neće“, ocijenio je Mikulić.
Obrazlažući promjene u Domu naroda, podsjetio je da su prije tih amandmana hrvatski i bošnjački klub imali po 30 izaslanika, uz predstavnike Ostalih. Petritschevim je promjenama uveden sastav s po 17 Bošnjaka, Hrvata i Srba te sedam Ostalih. Deklarativni cilj, naveo je, bila je provedba odluke Ustavnog suda BiH o konstitutivnosti naroda, donesene nakon apelacije Alije Izetbegovića, odnosno osiguravanje konstitutivnosti sva tri naroda na cijelom teritoriju BiH. No smatra da taj cilj u praksi nije ostvaren.
„Hrvati i Bošnjaci nisu postali praktički gotovo ništa ili zanemarivo više konstitutivni na području Republike Srpske u odnosu na razdoblje prije Petritschevih amandmana, niti su Srbi postali stvarno konstitutivni na prostoru Federacije. Hrvati, koji su imali zajamčenu snažnu i paritetnu konstitutivnost na prostoru Federacije, zapravo su tu izgubili svoju poziciju“, ustvrdio je.
Posebno je izdvojio promjenu broja izaslanika potrebnih za nominiranje predsjednika i potpredsjednika Federacije, kao prvog koraka prema imenovanju Vlade FBiH. Prema njegovu objašnjenju, ranije je bila potrebna polovica svakog kluba, odnosno 15 izaslanika, dok je nakon promjena bila dovoljna trećina kluba od 17 izaslanika, odnosno njih šest.
„Prije Petritschevih amandmana bila vam je potrebna polovica svakog kluba da imenuje predsjednika, odnosno potpredsjednika Federacije. Petritsch je to smanjio na jednu trećinu i, kako je novi broj izaslanika svakog kluba s 30 smanjio na 17, praktički je rekao da vam treba šest izaslanika da biste izvršili nominaciju predsjednika i potpredsjednika Federacije“, pojasnio je.
Uz smanjivanje tog praga, problematičnim smatra i pravilo prema kojem svaka županija ili kanton daje najmanje jednog izaslanika iz svakog konstitutivnog naroda, ako je njegov pripadnik izabran u županijsku skupštinu. Kao primjer naveo je Bosansko-podrinjski kanton, u kojem živi vrlo malen broj Hrvata (23 ili 24 Hrvata), ali političke stranke mogu izabrati zastupnika koji se izjašnjava kao Hrvat i tako osigurati njegovo mjesto u hrvatskom klubu.
„Ako uzmemo u obzir da imamo deset županija, odnosno kantona, da gotovo uvijek bošnjački politički subjekti svojom izbornom voljom, izbornim inženjeringom, mogu imenovati po pet izaslanika u hrvatski klub Doma naroda, onda vam ostane da osvojite onoga šestoga i možete krenuti u proces imenovanja Vlade Federacije bez većinske izborne volje hrvatskoga naroda“, rekao je Mikulić.
Takva je pravila povezao s uspostavom Alijanse 2001., kojoj su, prema njegovoj ocjeni, znatno pridonijela Barryjeva pravila, te s uspostavom vlasti Platforme 2011. godine. Govoreći o Platformi, naveo je da je Središnje izborno povjerenstvo poništilo odluku o imenovanju Vlade jer ju je podržalo pet hrvatskih izaslanika, umjesto potrebnih šest, nakon čega je intervenirao tadašnji visoki predstavnik Valentin Inzko.
„Imali smo jednu apsurdnu situaciju da su za potrebe izbornog inženjeringa, za potrebe izigravanja osnovnoga povjerenja i kršenja mirovnog sporazuma, izmijenjeni zakoni matematike kako bi se mogla instalirati Vlada koja nije imala povjerenje praktički 90 posto hrvatskoga izbornoga tijela. Zato su sva ova pravila bila važna, jer su se na neki način bavila stvaranjem preduvjeta kako izigrati većinsku izbornu volju hrvatskoga naroda“, ustvrdio je.
Na napomenu urednika i voditelja da je Petritsch odluku donio na odlasku iz BiH, Mikulić je iznio izrazito kritičnu ocjenu njegova postupanja. Rekao je da je amandmane potpisao u zračnoj luci i potom napustio zemlju, što smatra izbjegavanjem odgovornosti za posljedice odluka koje se odnose na cijelu državu i sve njezine stanovnike.
„Minimum što se očekuje od vas je da ostanete ovdje i da se suočite s ljudima. On to nije bio u stanju, pa je zato amandmane potpisao u zračnoj luci i naprasno pobjegao“, rekao je Mikulić, ocijenivši takav postupak nedostatkom osnovne ljudske odgovornosti.
Voditelj je u razgovoru podsjetio i na upade SFOR-a u Hercegovačku banku, gašenje tadašnje jedine hrvatske televizije u BiH (Erotel, nap. a.) te smjene brojnih političkih dužnosnika. Otvorio je i pitanje izmjena koje je donio sadašnji visoki predstavnik Christian Schmidt, čije će se dugoročnije posljedice, kako je navedeno u emisiji, tek vidjeti. Mikulić je pritom upozorio na promjene postupka imenovanja Vlade Federacije.
„Tada je bila jedna vrsta političke blokade gdje Refik Lendo, dužnosnik SDA, nije htio imenovati Vladu bez dužnosnika iz njegove stranke. Schmidt je posegnuo za rješenjem koje se opet čini da ima dobre namjere, a u budućnosti bi moglo imati ogromne posljedice, ponajprije po konstitutivnost Hrvata“, ocijenio je.
Objasnio je da je ranija potreba za suglasnošću predsjednika i potpredsjednika Federacije, prema njegovu viđenju, prisiljavala političke aktere na dogovor i poštovanje izbornih pobjednika unutar svih konstitutivnih naroda. Schmidtove promjene opisao je kao mogućnost da, nakon neuspješnih krugova dogovaranja, dva glasa budu dovoljna za imenovanje Vlade, bez trećeg. Pritom je naveo da je Schmidt u prethodnom ciklusu suspendirao Ustav na 24 sata, ali i donio promjenu za buduće postupke.
„To je jedan mehanizam veta koji omogućava svakom narodu povjerenje. Jednostavno, taj sustav natjera da se vaša izborna volja ne može ignorirati. Pravila su sačinjena tako, politički sustav dizajniran tako, da morate uključiti izborne pobjednike u jednadžbu kod formiranja vlasti“, naglasio je Mikulić.
Iako je u prethodnom ciklusu takvim raspletom izgubila SDA, Mikulić smatra da bi u budućnosti najveći rizik mogli snositi Hrvati. Napomenuo je da hrvatskom narodu ostaju i drugi instrumenti zaštite, ali da je jedan važan zaštitni mehanizam oslabljen.
„U prošlom izbornom ciklusu konkretno je zbog toga poraz doživjela SDA. Oni su bili gubitnici zbog takvog dogovora i aranžmana. U budućnosti mi se čini da bi tu zapravo uvijek deblji kraj mogli izvući Hrvati kao konstitutivan narod. Činjenica je da je još jedan zaštitni mehanizam, koji je imanentan pluralnim demokracijama poput Bosne i Hercegovine, u najmanju ruku oslabljen“, upozorio je.
Nakon što je urednik i voditelj otvorio pitanje potpore stranih veleposlanika intervencijama visokih predstavnika, uključujući ulogu bivšeg američkog veleposlanika Michaela Murphyja, razgovor je usmjeren na politiku američke administracije predvođene Donaldom Trumpom. Mikulić je pozdravio pristup koji tumači kao odustajanje od izgradnje nacija izvana, spominjući i izjavu zamjenika američkog državnog tajnika Christophera Landaua o „utopijskim vizijama distanciranih birokrata“.
„Ovo što se pokušalo napraviti u Bosni i Hercegovini podsjeća na ono što je nekada davno Benjamin Kallay pokušao napraviti u Bosni i Hercegovini. To je izgradnja nekakve bosanske nadnacije. Mi ovdje imamo čvrste, već oformljene identitete koje treba poštovati“, rekao je Mikulić.
Prema njegovu mišljenju, međunarodni dužnosnici često nisu dovoljno uvažavali lokalni kontekst, nego su nastojali različite identitete svesti pod jedan. Pozdravio je odustajanje od takvog pristupa, ali smatra da je ono trebalo nastupiti znatno ranije, prije stvaranja mogućnosti za zaobilaženje zaštitnih mehanizama i preglasavanje.
„Tko može bolje od nas znati kako ćemo najbolje živjeti osim nas samih? Problem je što se taj pristup trebao dogoditi prije dvadesetak godina, a ne da je Hrvatima rečeno ili se asimilirajte ili se iselite. Mi sada imamo zbrku u našem političkom sustavu. Stvoreno je dosta bypassa u odnosu na zaštitne mehanizme konsocijacijske demokracije gdje vi imate već mnogo rupa u sustavu gdje se većinska izborna volja može izigrati“, ocijenio je.
Naglasio je da ne zaziva novi međunarodni intervencionizam, ali smatra da je za popravljanje narušene ravnoteže potrebna uravnotežena i mudra međunarodna medijacija. Kao pouku naveo je neumske pregovore, a sadašnji odnos političkih snaga usporedio s utakmicom u kojoj je jednoj momčadi unaprijed dodijeljena prednost koje se ona ne želi odreći.
„Ustavna ravnoteža koja je prije postojala grubo je narušena. Pozicija najmalobrojnijeg konstitutivnog naroda jako je oslabljena. Prije bi svaka utakmica počinjala s 0:0. Danas počinje u startu s 3:0, a ova ekipa koja vodi 3:0, kojoj je to namješteno, ne želi se odreći te privilegije“, poručio je Mikulić.
Govoreći o presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić-Finci, Mikulić je osporio tumačenja prema kojima ona zahtijeva napuštanje konstitutivnosti i prelazak na model većinske demokracije (jedan čovjek-jedan glas). Posebno je izdvojio paragraf 48 presude, koji tumači kao potvrdu da se zaštita individualnih prava može uskladiti s ustavnim modelom BiH i pravima konstitutivnih naroda.
„Najbolji demanti tih tvrdnji upravo je paragraf 48, gdje sud u Strasbourgu vrlo jasno kaže da nijedna odredba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i sloboda nije proturječna političkom i ustavnom dizajnu konsocijacijske demokracije koji ima Bosna i Hercegovina“, rekao je Mikulić.
Na zahtjev da gledateljima pojasni što to znači u praksi, naglasio je potrebu za uključivom ustavnom i izbornom reformom. Ona bi, prema njegovim riječima, trebala omogućiti svakom građaninu kandidiranje za sve pozicije, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, bez istodobnog ukidanja konstitutivnosti Hrvata, Bošnjaka i Srba.
„Princip konstitutivnosti naroda Hrvata, Bošnjaka i Srba može u potpunosti koegzistirati i biti harmoniziran sa širim opsegom individualnih prava nego što ga imamo danas. Svakom građaninu Bosne i Hercegovine, bez obzira bio pripadnik bilo kojeg konstitutivnog naroda ili se izjašnjavao bilo kako drugačije, moraju biti osigurana elementarna ljudska i građanska prava, a to je pasivno biračko pravo na sve pozicije“, pojasnio je.
Na primjeru Predsjedništva istaknuo je da nacionalnost kandidata ne bi trebala biti jedini kriterij predstavljanja, nego da je potrebno povjerenje zajednice čije interese zastupa. U tome vidi i odgovor na optužbe da hrvatska politika inzistira na etničkim podjelama, jer, prema njegovoj ocjeni, upravo probošnjačka politička scena kao dovoljnu legitimaciju ističe nacionalno izjašnjavanje kandidata.
„Potrebno je povjerenje zajednice koju zastupate, a ne samo vaš etnicitet, odnosno nacionalnost. Probošnjačka politička scena uporno inzistira na etnicitetu određenog kandidata i da je dovoljna legitimacija da se on samo izjasni kao Hrvat, a ne da mu je potrebno većinsko povjerenje te zajednice čije bi interese morao zastupati u Predsjedništvu Bosne i Hercegovine“, ocijenio je Mikulić.
Objašnjavajući razlike među predmetima Sejdić-Finci, Zornić i Pilav, naveo je da su se Dervo Sejdić i Jakob Finci žalili zbog nemogućnosti kandidiranja kao pripadnici romske i židovske zajednice. Azra Zornić, pojasnio je, nije se izjašnjavala kao pripadnica bilo koje nacionalne zajednice, dok je Ilijaz Pilav kao Bošnjak iz Republike Srpske bio ograničen teritorijalnim kriterijem za kandidaturu za Predsjedništvo.
„Pilav je Bošnjak iz Republike Srpske koji kaže da bi se po nacionalnom kriteriju mogao kandidirati za Predsjedništvo Bosne i Hercegovine, ali po teritorijalnom ne može, s obzirom na to da živi u Republici Srpskoj. Važno je napomenuti da se te stvari mogu zajedno harmonizirati s načelom konstitutivnosti naroda“, istaknuo je.
Mikulić je naveo da je Hrvatski narodni sabor BiH tijekom neumskih pregovora ponudio desetak prijedloga te ustvrdio da je većina dobila zeleno svjetlo Venecijanske komisije. Istodobno je osporio tvrdnju da skup presuda protiv BiH predstavlja opći europski standard, povezujući ih s člankom 1. Protokola broj 12 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima, koji je, prema njegovim riječima, BiH prihvatila 2005. godine.
„Vijeće Europe sastoji se od 46 članica. Bosna i Hercegovina jedna je od samo 20 članica koje su ratificirale Protokol broj 12. Više od polovice zemalja članica Vijeća Europe nije usvojilo Protokol broj 12 pomoću kojeg su donesene presude suda u Strasbourgu protiv Bosne i Hercegovine“, rekao je Mikulić.
Među državama koje nisu ratificirale taj protokol izdvojio je Ujedinjeno Kraljevstvo, Francusku, Njemačku, Italiju, Belgiju, Švicarsku, Austriju i Dansku. Objasnio je da se protokol odnosi na opću zabranu diskriminacije, odnosno ne samo na prava obuhvaćena Konvencijom nego i na prava uređena domaćim zakonima, zbog čega smatra da ostavlja prostor za vrlo široka tumačenja.
„Primjerice, Ujedinjeno Kraljevstvo reklo je da neće usvojiti taj protokol niti ga ratificirati zbog mogućeg ekstenzivnog tumačenja prvog članka, koji se odnosi na opću zabranu diskriminacije. Tim protokolom ne štite se samo prava koja su stipulirana (ugovorena odnosno zajamčena, op. a. RTVHB) u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i sloboda, nego i prava iz svih zakona unutar jedne zemlje“, naveo je.
Ustvrdio je i da podnositelji takvih tužbi ne bi ostvarili isti ishod pred Europskim sudom da su državljani navedenih zemalja. Ipak, naglasio je da time ne osporava obvezu BiH da provede preuzete međunarodne obveze, nego upozorava na njihovo političko tumačenje kao sredstva za ukidanje konstitutivnosti.
„To ne znači da obveze koje je Bosna i Hercegovina preuzela odjednom ne treba ispoštovati. Mi ih možemo ispoštovati. Mi ih trebamo uvažiti da sutra Sejdić i Finci mogu biti članovi Predsjedništva. Međutim, to treba staviti u vrlo jasan kontekst: protokol koji Bosna i Hercegovina ima druge zemlje nemaju“, naglasio je Mikulić.
Osvrćući se na predmet Begić, rekao je da se on odnosi na nemogućnost izbora osobe koja ne pripada konstitutivnim narodima za predsjednika ili potpredsjednika Federacije. Taj je predmet razlikovao od slučaja Kovačević, koji se, prema njegovu objašnjenju, nije odnosio na pravo kandidiranja, nego na položaj birača i širi ustavni ustroj države.
„Svi apelanti prije njega bavili su se pasivnim izbornim pravom, da se možete kandidirati kao građanin Bosne i Hercegovine, bez obzira na nacionalnu pripadnost, za bilo koju poziciju. Ono čime se gospodin Kovačević pokušao baviti općenito je ustavni dizajn Bosne i Hercegovine, gdje je rekao da je kao birač diskriminiran zato što, ako živi u Federaciji, ne može glasovati, primjerice, za srpskog člana Predsjedništva“, pojasnio je.
Mikulić je u Kovačevićevu slučaju problematizirao činjenicu da je nakon izbora postao savjetnik člana Predsjedništva izabranog iz Federacije, kao i, prema njegovoj ocjeni, neiscrpljivanje domaćih pravnih lijekova. Podsjetio je da je Kovačević sud obmanjivao svojim nacionalnim izjašnjavanjem tvrdeći da je anacionalan dodavši da je ovaj savjetnik Željka Komšića hrvatski državljanin (koji želi bošnjačkim glasovima zasjesti na mjesto hrvatskog člana Predsjedništva BiH, poput svog šefa Komšića, op. a RTVHB). Spomenuo je i kontroverze oko objavljivanja prvostupanjske odluke u pojedinim bošnjačkim medijima prije njezine službene objave.
„On je tvrdio da je anacionalan, da se ne izjašnjava, primjerice, kao Hrvat, a sada je kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Veliko vijeće u omjeru 16 prema 1, dakle premoćnom većinom, odlučilo je da nema status žrtve“, rekao je Mikulić, ocijenivši njegovo postupanje pokušajem manipulacije sudom.
Na pitanje o slobodi države da oblikuje izborne jedinice temeljem teritorijalnih, nacionalnih, jezičnih ili drugih specifičnosti, Mikulić se osvrnuo na odluku Ustavnog suda BiH u predmetu Ljubić. Ponovno je naveo primjer zastupljenosti Hrvata iz Bosansko-podrinjskog kantona i Posavske županije, ističući nesrazmjer između vrlo malog broja Hrvata u jednom kantonu (23 ili 24) i oko 40 tisuća u Posavini, uz jednak broj izaslanika .
„Događao se nesrazmjer gdje bi praktički glas Hrvata u Bosansko-podrinjskom kantonu vrijedio 1400 puta više nego glas Hrvata iz Posavske županije, što je ocijenjeno neustavnim. U paragrafu 47 odluke Ljubić Ustavni sud Bosne i Hercegovine rekao je da država ima širok raspon procjene u odnosu na svoje karakteristike“, naveo je Mikulić.
Kako bi pojasnio zašto smatra da izborni sustav mora odgovarati osobinama države, poslužio se usporedbom s veličinom nogometnih kopački. Naglasio je da BiH ne treba nekritički preuzimati tuđe modele, nego oblikovati ustavni i izborni sustav u skladu s vlastitom prirodom i temeljnim karakteristikama.
„Ako Cristiano Ronaldo ili Messi nosi broj 43, a ja nosim 41, ne mogu kupovati broj kopački kao Cristiano Ronaldo ako ja nosim 41. Tako i države, svaka odlučuje sukladno svojoj prirodi, svojim temeljnim karakteristikama, kakav će biti njezin ustavni i izborni dizajn“, rekao je.
Mikulić je istaknuo da je Ustavni sud u odluci Ljubić trinaest puta spomenuo legitimno predstavljanje, koje tumači kao opće načelo demokracije. Prema njegovim riječima, demokratsko odlučivanje zahtijeva vezu između birača i predstavnika koji zastupaju njihove interese, osobito u tijelima namijenjenima kolektivnom predstavljanju.
„Jedino legitimno predstavljanje stvara temeljne preduvjete za demokratsko odlučivanje koje mora biti utemeljeno na demokratskom izboru onih koje predstavlja i čije interese zastupa. Mora postojati veza između birača i njihovih predstavnika“, naglasio je Mikulić.
Iz toga je izveo zaključak da se načelo legitimnog predstavljanja mora primjenjivati i na Predsjedništvo BiH, a ne samo na Dom naroda. Izrazio je nadu da na predstojećim nedjeljnim izborima neće doći do nove izborne manipulacije te ocijenio da nakon sudskih odluka ključno pitanje više nije razumijevanje tih načela, nego politička volja da se ona poštuju.
„Ako mora vrijediti na svim administrativno-političkim razinama, kako u Domu naroda, onda je logično i prirodno da mora vrijediti i na razini Predsjedništva Bosne i Hercegovine. Zapravo je postalo samo pitanje imamo li dovoljno dobre volje da razumijemo jedni druge, da poštujemo jedni druge i da se vratimo na onu ustavnu ravnotežu koja je postojala prije Barryjevih i Petritschevih pravila“, poručio je.
Govoreći o budućnosti države, pozvao je na odustajanje od izbornih manipulacija. Smatra da je međusobno poštovanje jedini održiv temelj BiH, dok nastavak sadašnjih praksi, prema njegovoj ocjeni, nosi opasnost ozbiljnih kriza.
„Da se ostavimo tih izbornih manipulacija, poštujemo jedni druge i konačno krenemo zajedno raditi za budućnost Bosne i Hercegovine, kakva god ona bila. To je jedini mogući dizajn da ona bude održiva. U suprotnom, sve drugo zapravo klizi prema nekoj vrsti izvanredne krize ili eventualnom raspadu“, upozorio je Mikulić.
Na završno pitanje može li se opisano ponašanje nazvati političkom nekulturom, najprije je razlikovao svakodnevno značenje tog izraza od politološkog pojma političke kulture, u kojem se govori o parohijalnoj, podaničkoj i participativnoj kulturi. U širem smislu, međutim, smatra da se može govoriti o zlonamjernoj instrumentalizaciji izbornog sustava i nepoštovanju ustavnih temelja.
„Kod nas je Ustav dio mirovnog sporazuma. Tko ne poštuje elementarne postulate Ustava, natkrovljujući princip Ustava, zapravo krši dio mirovnog sporazuma. Možemo govoriti o malicioznosti, o zlonamjernosti, o namjernoj instrumentalizaciji svih elemenata izbornoga sustava“, rekao je.
Dodao je da se problem ne odnosi samo na Hrvate, nego i na zastupljenost nacionalnih manjina. Podsjetio je da Klub Ostalih u Domu naroda Federacije danas ima 11 izaslanika, dok ih je ranije imao sedam, ali je ustvrdio da su predstavnici židovske i romske zajednice tijekom dvadesetak godina bili gotovo potpuno odsutni. Spomenuo je i još 15 nacionalnih manjina čiji se glasovi nisu čuli u federalnom parlamentu.
„Nama treba više poštovanja ne samo između konstitutivnih naroda nego i prema manjinama. HNS je, ako se ne varam, prilikom neumskog procesa prvi put ponudio da mora postojati fiksna kvota i za te zajednice kako bi one bile predstavljene, a ne da probošnjačke stranke instaliraju svoje kandidate i u Klub Hrvata i u Klub Srba i u Klub Ostalih“, istaknuo je Mikulić.
Zaključno je ocijenio proturječnim pozivanje na prava manjinskih zajednica pred Europskim sudom za ljudska prava uz istodobno, kako tvrdi, zanemarivanje njihove stvarne političke zastupljenosti. Izrazio je nadu da će prestati zaobilaženje zaštitnih mehanizama i da će se politički odnosi vratiti u okvire ravnoteže uspostavljene mirovnim sporazumom.
„Ako u ime tih zajednica apeliraju pred sudom u Strasbourgu, a onda potom krše i derogiraju njihova prava preko dva desetljeća, možemo govoriti o nekulturi i nespremnosti da se ispoštuju elementarni uvjeti jednoga mirovnog sporazuma. Ja se nadam da će to prestati i da ćemo konačno ući u neke okvire koji korespondiraju s osnovnom ustavnom ravnotežom koja je ustanovljena u mirovnom sporazumu“, zaključio je Mikulić gostujući u Dnevniku PLUS RTV Herceg Bosne pred nedjeljne izbore.
www.abcportal.info
