Dok liječnici koji su dali otkaz odbrojavaju posljednje dane otkaznog roka, federalni ministar uvjerava javnost kako liječnici nemaju male plaće.
Vjerovatno je i u pravu, kad čovjek provede toliko sati na poslu da više ne razlikuje ponedjeljak od nedjelje, teško da stigne bilo šta potrošiti.
Novac je, očito, najmanji problem onome tko najveći dio života provede čuvajući sustav koji se odavno održava na entuzijazmu umjesto na ozbiljnoj zdravstvenoj politici.
A onda se događa čudo.
Ministarka i premijer pred kamerama odlučno poručuju da nema pregovora o povećanju plaća, iza kulisa počinje lov na iste te liječnike. Odjednom se otvaraju vrata, telefoni ne prestaju zvoniti, a ponude postaju iznenađujuće velikodušne. Za jedno dežurstvo LIJEČNICIMA IZ DRUGIH USTANOVA U FBiH nudi se oko 1.000,00 KM, iako se isto takvo dežurstvo u vlastitom sistemu plaća 243,00 KM.
Ispada da liječnik vrijedi četiri puta više čim da otkaz.
To nije zdravstvena politika. To je politika gašenja požara benzinom.
Najtužnije u cijeloj priči nije odnos prema liječnicima. Oni će, prije ili kasnije, pronaći mjesto gdje će njihov rad biti cijenjen. Najtužnije je što će posljedice ostati građanima Kantona 10. Njima neće biti važno ko je bio u pravu na konferenciji za medije, ko je održao patriotski govor ili ko je na društvenim mrežama dobio više lajkova. Njima će biti važno postoji li pedijatar kada dijete dobije temperaturu, internista kada roditelju pozli ili hirurg kada minute odlučuju između života i smrti.
Umjesto da se problem rješava razgovorom, planskim upravljanjem i stvaranjem uslova da liječnici ostanu, stvara se privid da će nekoliko skupih dežurstava zakrpiti pukotine u sistemu. Ali zdravstveni sistem nije rupa na cesti da se preko nje baci malo asfalta pred izbore. Kada jednom pukne povjerenje ljudi koji ga nose, nema tog honorara koji može kupiti stabilnost.
Možda neko zaista vjeruje da će liječnici jedni druge prodati za šaku dukata. Politika je, uostalom, godinama navikla da se odanost mjeri cijenom. Medicina, međutim, funkcioniše drugačije. Povjerenje među kolegama i odgovornost prema pacijentima ne mogu se trajno zamijeniti jednokratnim ponudama.
Na kraju će račune platiti oni koji nisu učestvovali ni u jednoj konferenciji za medije, ni u jednom političkom nadmudrivanju, a to su građani Kantona 10.
Kada se jednog dana budu pitali kako su ostali bez liječnika, odgovor neće biti da ih nije bilo.
Odgovor će biti da ih niko nije dovoljno slušao dok su još bili tu.
TEKST JE DJELO ČITATELJA ABC PORTALA I NE MORA ODRAŽAVATI STAJALIŠTE UREDNIČKE POLITIKE ABC PORTALA
