Mnogi ujesen odlaze u branje gljiva, a budući da ih je lako zamijeniti, što u najgorem slučaju može rezultirati trovanjem, T-portal je razgovarao s iskusnim riječkim gljivarom Ervinom Raguzinom. Glavno je pravilo da po gljive nikad ne idete sami te da se dobro informirate.
Kad ljudi u šumi vide gljive, trče prema njima kao da će pobjeći. To je potpuno pogrešno jer priroda nije besplatan supermarket, a u šumi treba uživati, disati, istraživati. Trčeći za velikim vrganjima, gazite male, najvrjednije gljive, kazao je Raguzin.
Godine iskustva dovele su ga do titule mentora determinatora u riječkoj Udruzi gljivara Ožujka, a ona okuplja poznavatelje gljiva, ali i početnike. Protekli su vikend, kaže za T-portal, proveli kod dvorca Stara Sušica, istražujući njihove rodove i vrste, a neki od polaznika prvi su put bili u berbi pod stručnim vodstvom. Vjerojatno nisu jedini koji će upravo ove jeseni s košarom otići u šumu, jer rujan i listopad najbogatiji su gljivarski mjeseci.
‘Odem li u šumu sto puta, samo se dvadesetak puta vratim s punom košarom. Čovjek mora biti smiren, hladne glave, i šuma će vas nagraditi. Čak i zimi idem u šumu jer ima gljiva koje rastu i po snijegu. Baršunasta panjevčica (Flammulina velutipes), naprimjer, ima prirodni antifriz pa može izdržati temperature i do minus 20. Jestiva je, ljekovita je, i dobro, nema te gljive ne znam koliko puno, ali uživam tražeći je. Satima hodam po šumi, nađem je i to me razveseli’, objašnjava Raguzin, pokazujući da su smirenost i informiranost zlatno pravilo berbe gljiva.
‘Ne vjerujte internetu’
Otkako se počeo zanimati za gljive prije četiri desetljeća, puno se toga promijenilo. Kako stoji u brošuri ove udruge gljivara, organizirano gljivarstvo u Hrvatskoj razvilo se od kraja 1970-ih, a tada se počinje pisati domaća stručna literatura te se bavljenje gljivama popularizira u medijima. Iako danas postoji niz priručnika i provjerenih izvora, ljudi se često informiraju isključivo na internetu i grupama na Facebooku, što je, tvrdi Raguzin, izuzetno opasno.
‘Jedna od glavnih zapovijedi jest: ne vjeruj internetu jer se lako zabuniti pa zamijeniti jestive i nejestive gljive. Predlažem klasičan pristup, odnosno informiranje iz knjiga i priručnika, proučavanje fotografija, a drugo, u berbu je uvijek dobro ići s provjerenim gljivarom’, kaže te ističe da se najbolje učlaniti u neku udrugu gljivara jer će vam pomoći s raspoznavanjem vrsta i pružiti temeljna znanja.
Nejestivo više od 60 posto gljiva
‘Velik broj gljiva je nejestiv, njih više od 60 posto. Manje je otrovnih, a najmanje je smrtonosnih. Dakle postoji gradacija. Naša je preporuka novim članovima da najprije nauče one najotrovnije. Ljudi griješe jer poznaju samo vrganje, a sve druge šutiraju ili beru bez poznavanja’, objašnjava stručnjak. Najpoznatija otrovnica u Hrvatskoj jest zelena pupavka (Amanita phalloides) i ona je smrtonosna. Jako je važno da komad otrovne gljive ne završi u košari – i zato je važno svaku detaljno pregledati i očistiti. Uz to, u berbu gljiva uvijek treba ići s pletenom košarom. PVC vrećice, ruksaci i zatvorene torbe ne dolaze u obzir.
‘U šumi je grubo očistite od zemlje i lišća, a kad stignete kući, vadite gljivu po gljivu, opet čistite, proučite, prerežite. Mnoge gljive morate prerezati da vidite kako plave, kako mijenjaju boju, u slučaju da mijenjaju boju. Mislim, treba studiozno pristupiti tome. Najgore je biti brzoplet’, poručuje Raguzin.
www.abcportal.info
