Južna interkonekcija glavna je tema u Bosni i Hercegovini posljednjih nekoliko dana, a jedno pitanje koje će ostati misterij do daljnjega jest: Koja će tvrtka dovoditi plin do terminala na Krku koji će se distribuirati u našu zemlju?
Ovo pitanje sada se pojavilo kao jedno od najvažnijih, nakon što je izraelski poduzetnik Amir Gross Kabiri obznanio da je njegova tvrtka M.T. Abraham “najveći uvoznik LNG-a u Bosni i Hercegovini”.
Iako se radi o potpisivanju memoranduma, a ne ugovora, te o kako u Sarajevu kažu obmanjivanju javnosti zbog činjenice da je ovo pitanje u našoj zemlji jasno regulirano zakonom, ovaj PR potez Kabirija stavio je u fokus grčku tvrtku Atlantic Sea LNG Trade, prenosi klix.ba
Grci žele ekskluzivni ugovor s Amerikancima
Grčka je, kao zemlja, odlučila ozbiljno pristupiti suradnji sa SAD-om u području energetike, a dio tog napora je i osnivanje tvrtke Atlantic Sea LNG Trade.
Ova tvrtka nastala je kao zajedničko ulaganje grčkog dobavljača plina DEPA i građevinske tvrtke Aktor, a postavili su si cilj biti najveći dobavljač američkog ukapljenog plina za područje istočne Europe.
U tom kontekstu, prije nekoliko tjedana poslali su prijedlog za sklapanje 20-godišnjeg ugovora prema kojem će kupovati do 15 milijardi kubičnih metara LNG-a godišnje, koji bi dalje distribuirali zemljama uključujući Albaniju, Srbiju, Sjevernu Makedoniju, Rumunjsku, Bugarsku, Mađarsku, Moldaviju, Austriju, Ukrajinu i Bosnu i Hercegovinu.
Ova tvrtka već je postigla određeni dogovor s Ukrajinom o distribuciji američkog LNG-a, a najavljuje se i izgradnja tzv. “Vertikalnog koridora” koji bi Grčku povezao s nekoliko zemalja mrežom plinovoda.
Ova vrsta dogovora još nije postignuta, ali se o njoj pregovara, kako je prije nekoliko tjedana izvijestio Reuters. Kulminacija pregovora trebala je biti na Transatlantskom summitu za sigurnost opskrbe plinom u Washingtonu 24. veljače, ali dogovor nije služben.
Budući da Kabiri nema pravo uvoziti prirodni plin izvan zakonskih odredbi u Bosni i Hercegovini, a Atlantic Sea LNG Trade nema ekskluzivni ugovor o distribuciji američkog plina, njihovo potpisivanje memoranduma za sada nema stvarnih implikacija, ali to se svakako može promijeniti.
Zbunjenost oko toga od koga će Bosna i Hercegovina kupovati plin
U tom kontekstu važno je napomenuti kako bi trebala izgledati nabava ukapljenog plina, te kakva je uloga raznih spomenutih aktera.
Primarno, Bosna i Hercegovina treba dobiti plinovod Južna interkonekcija, čija će izgradnja, nakon što se osiguraju svi uvjeti, sigurno potrajati, što znači da ukapljeni plin neće stizati u našu zemlju relativno dugo.
Kada plinovod bude izgrađen i postane operativan, BiH će, u skladu sa zakonom (kakvim god on bio), imati pravo birati tvrtke od kojih će kupovati ukapljeni plin.
Iako će u Bosnu i Hercegovinu stizati preko terminala na Krku, koji je u vlasništvu državnih tvrtki u Hrvatskoj, institucije Bosne i Hercegovine donijet će konačnu odluku o izboru tvrtke koja će opskrbljivati terminal plinom, bez prava Hrvatske da (izravno) utječe na izbor.
Čak i ako grčki Atlantic Sea LNG Trade postigne dogovor i potpiše ugovor s američkim vlastima o opskrbi plinom, vlasti u BiH imaju pravo potpisati ugovor s drugim dobavljačem koji ima mogućnost transporta plina do Krka.
Jednostavnije rečeno, za BiH nije odlučujuća razlika ima li Atlantic Sea LNG Trade ugovor s američkom stranom, jer će i dalje imati isključivo pravo izbora dobavljača.
No, ovdje analitičar klixa bi trebao nadodati ono ‘kada dođe vrijeme ipak će neki drugi odlučiti tko će biti uvoznik plina za BiH a ne Vlada FBiH. To je sasvim jasno kao dan i izraelski biznismen itekako to zna i sasvim sigurno je poduzeo niz odlučujućih koraka u tom smjeru, dodaje abcportal.info
To mogu biti tvrtke iz drugih zemalja (Azerbajdžan i Katar), u skladu s uvjetima koje vlasti u našoj zemlji postave kao kupce LNG-a.
Naravno, uvijek postoji mogućnost da Atlantic Sea LNG Trade bude tvrtka koju odabere naša zemlja, te da će oni biti konačni dobavljači LNG-a za Bosnu i Hercegovinum piše klix.
www.abcportal.info
