Govor američke diplomatkinje Tammy Bruce Vijeću sigurnosti UN-a nakon ostavke Christiana Schmidta vjerojatno je najvažnija poruka koju je Bosna i Hercegovina dobila iz Washingtona u posljednjih nekoliko godina. I možda najbrutalnije otrežnjenje za domaću političku scenu.
Politički manifest
Jer iza diplomatskih fraza krila se vrlo jednostavna poruka: Amerika više ne želi upravljati Bosnom i Hercegovinom. Kada predstavnik SAD-a kaže da “OHR nije ni trebao biti stalna institucija”, da međunarodna misija ulazi u “novu fazu”, da će novi visoki predstavnik imati “ograničene ovlasti” i konačno poručuje građanima BiH da “uživaju samoupravu i suverenitet”, onda to nije običan oproštajni govor Šmitu. To je politički manifest nove američke politike prema Bosni i Hercegovini.
I ta se politika savršeno uklapa u povratak Donalda Trumpa i njegov pogled na svijet. Trumpova Amerika, sa sloganom “Amerika na prvom mjestu”, ne vjeruje u beskrajne međunarodne protektorate, skupe eksperimente “izgradnje demokracije” i upravljanje drugim zemljama putem veleposlanika, visokih predstavnika i kolonijalnih uprava. Njegova politika je jednostavna: ili sami riješite probleme ili živite s posljedicama, piše avaz.ba
Upravo zato Schmidt odlazi sada, a ne prije dvije godine. Njegov mandat bio je proizvod prethodne američke administracije i politike bivšeg veleposlanika Michaela Murphyja. Godinama je Schmidt funkcionirao kao produžena politička ruka američkog veleposlanstva u Sarajevu. Kada je Washington promijenio kurs, politički pogon iza OHR-a nestao je praktički preko noći.
To se vidjelo čak i nakon Trumpovog povratka. Schmidt je postao gotovo nevidljiv. Prijetnje, intervencije, političke konfrontacije i agresivni nastupi koje je imao prije su nestali. OHR je doslovno ušao u stanje političke hibernacije.
Završna faza
Sada je ono što je mjesecima bilo jasno samo formalno potvrđeno – Amerika zatvara jednu fazu svoje prisutnosti u Bosni i Hercegovini.
Najzanimljiviji dio govora nije čak ni zahvala Šmitu, već način na koji je američka diplomatkinja opisala situaciju u Bosni i Hercegovini. Rekla je da je “prijetnja secesije povučena”, da je “priznat autoritet Ustavnog suda” i da je Milorad Dodik “napustio svoju poziciju”.
Drugim riječima, Washington pokušava prikazati situaciju kao dovoljno stabilnu da više nema potrebe za istom razinom međunarodnog nadzora.
To ne znači da su se Amerikanci odjednom zaljubili u Dodika. Ali svakako znači da ga više neće ići eliminirati i da nisu spremni trošiti energiju na beskrajno upravljanje Bosnom i Hercegovinom i kažnjavanje “neposlušnih” momaka.
I tu dolazi do najvećeg problema za političko Sarajevo. Godinama je veliki dio bošnjačke politike funkcionirao s uvjerenjem da iza sebe ima snažan međunarodni aparat koji će u ključnim trenucima intervenirati protiv Dodika i SNSD-a. Schmidtove odluke, Murphyjev pritisak i američko veleposlanstvo doživljavani su kao svojevrsna politička sigurnosna mreža.
Ta mreža sada očito nestaje. Zato ovaj govor nije samo oproštaj od Schmidta. Ovo je definitivan oproštaj Amerike od ideje da Bosnu i Hercegovinu treba politički voditi izvana. I to je možda najveća promjena za Bosnu i Hercegovinu od završetka rata.
www.abcportal.info
