Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, u prvih šest mjeseci ove godine uvezeno je 34,45 milijuna litara vode vrijedne 20,64 milijuna KM. Najviše vode stiglo je iz Srbije, gotovo 19,7 milijuna litara
Globalna kriza i domaća uljuljkanost: Može li BiH postati žrtva vlastite zablude o neiscrpnim izvorima?
Voda je nekada bila ono što se u Bosni i Hercegovini podrazumijevalo. Izvori, rijeke, potoci, vrela, planinski sljevovi, kraška podzemlja, hladna voda iz slavine i osjećaj da živimo u zemlji kojoj žeđ ne može postati sudbina. Danas, međutim, upravo ta sigurnost postaje najopasnija zabluda. Svijet ulazi u vrijeme u kojem se voda sve jasnije promatra kao najvažniji resurs 21. stoljeća, a globalna upozorenja postaju sve ozbiljnija. Globalna komisija za ekonomiju vode upozorila je kako je čovječanstvo prvi put u povijesti poremetilo globalni ciklus vode, odnosno sustav kojim voda cirkulira planetom, što već sada utječe na gospodarstvo, proizvodnju hrane i kvalitetu života. Prema tim upozorenjima, gotovo tri milijarde ljudi bori se s nestašicom pitke vode, a kriza prijeti i polovini globalne proizvodnje hrane te smanjenju BDP-a pojedinih država za 8 do 15 posto, osobito u siromašnijim zemljama.
Kada se takve brojke čitaju iz Bosne i Hercegovine, lako je pomisliti da je riječ o problemu nekih dalekih, sušnih prostora. Ali klimatske promjene, suše, poplave, neuređeni vodovodi, zagađene rijeke, nepročišćene otpadne vode, divlja odlagališta i nekontrolirana gradnja uz izvorišta pokazuju da voda ni kod nas više ne može biti tema za opušteno samohvalisanje, piše portal Večernjeg lista BiH. BiH je vodom bogata zemlja, ali se prema tom bogatstvu ne ponaša kao prema strateškoj prednosti. Još je prije nekoliko godina isticano kako je BiH prva u regiji, a sedma u Europi po izvorima pitke vode, s 9460 kubnih metara pitke vode po stanovniku, no istodobno je već tada bila na vrhu po uvozu flaširane vode. U toj činjenici leži naš paradoks: imamo ono za čim će mnogi vapiti, ali ga ne štitimo dovoljno, ne koristimo pametno i ne pretvaramo u ozbiljnu razvojnu prednost.
Više od slavine: Zašto uništavanje šuma, tla i ‘zelene vode’ ugrožava budućnost planeta i naše regije?
Globalni problem vode nije samo pitanje količine vode u rijekama i jezerima. Stručnjaci sve više upozoravaju i na razliku između tzv. plave vode, odnosno rijeka, jezera i vodonosnika, i zelene vode, vlage pohranjene u tlu i biljkama. Upravo se ta zelena voda često zanemarivala, a ona je presudna jer se kroz isparavanje iz biljaka vodena para vraća u atmosferu i sudjeluje u stvaranju padalina na kopnu. Uništavanje šuma, močvara i prirodnih ekosustava tako ne znači samo gubitak krajolika nego i udar na vodeni ciklus, na poljoprivredu, na klimu i na buduće izvore života. Zato voda više nije samo ono što teče iz slavine. Ona je hrana, šuma, tlo, zdravlje, energija, sigurnost i gospodarstvo.
Strateška pogreška: Kanalizacija na stotinjak metara od izvorišta i nedostatak pročišćivača otpadnih voda
Upravo u tome BiH mora početi razmišljati ozbiljnije. Jer, dok svijet govori o poremećenom ciklusu vode, mi se još često ponašamo kao da će izvori sami od sebe zauvijek ostati čisti. A neće. Ekolozi su već ranije upozoravali kako se na stotinjak metara od izvorišta, ondje gdje je voda pitka, pojavljuju prvi kanalizacijski priključci, a otpadne vode završavaju u rijekama. Poseban problem je i mali broj pročišćivača otpadnih voda, što izravno ugrožava resurse koji bi morali biti zaštićeni kao nacionalno bogatstvo. U zemlji koja se ponosi vodom, takav odnos prema rijekama i izvorima više nije samo neodgovornost nego strateška pogreška.
Uvozimo dok nam izvori miruju: U prvih šest mjeseci potrošeno više od 20 milijuna KM na stranu vodu
Istodobno, BiH vodu i dalje masovno uvozi. Prema podacima Uprave za neizravno oporezivanje BiH, u prvih šest mjeseci ove godine uvezeno je 34,45 milijuna litara vode vrijedne 20,64 milijuna KM, prenosi Vecernji.ba. Najviše vode stiglo je iz Srbije, gotovo 19,7 milijuna litara, zatim iz Hrvatske 11,47 milijuna litara te iz Slovenije gotovo tri milijuna litara, dok su manje količine uvezene i iz Italije, Njemačke, Turske, Kosova, Belgije i Finske. To samo po sebi ne bi bilo sporno kada BiH ne bi bila zemlja s golemim potencijalima, ali činjenica da uvozimo toliku količinu vode dok brojna izvorišta nemaju razvijenu proizvodnju, zaštitu, brendiranje i distribuciju govori da nam nedostaje sustav.
Istočna Hercegovina kao simbol propuštenih prilika: Imamo dar prirode, ali ne i organizaciju za stvaranje vrijednosti
Posebno je znakovit primjer istočne Hercegovine. Kraška područja Trebinja, Bileće i Gacka kriju velike rezerve kvalitetne pitke vode, ali na tom prostoru, prema navodima iz gospodarskih krugova, nema ni jedne tvornice za njezino flaširanje. Direktor Područne gospodarske komore Trebinje Veselin Savić upozorio je kako samo postojanje prirodnog resursa nije dovoljno, jer je jedno imati vodu, a sasvim drugo od nje stvoriti konkurentan proizvod, osigurati proizvodni lanac, plasman na police i izvozna tržišta. To je možda najbolja definicija bh. problema: imamo dar, ali često nemamo organizaciju koja od dara pravi vrijednost.
BiH se ne smije zavaravati da će bogatstvo vodom trajati bez ulaganja. Ako se izvorišta ne zaštite, ako se vodovodne mreže ne obnove, ako se otpadne vode i dalje budu ispuštale u rijeke, ako šume budu nestajale, a gradnja ulazila u zone koje bi morale biti strogo zaštićene, uvozna flaširana voda više neće biti stvar navike, marketinga ili prestiža, nego potreba. A tada će biti kasno. Već ranije je upozoreno kako BiH ima više od 200 izvora mineralne vode, dok je iskorišteno nešto više od jedan posto, što pokazuje koliko je potencijal velik, ali i koliko je slabo stavljen u funkciju.
Problem domaćeg samopouzdanja: Zašto više vjerujemo uvoznoj boci nego vlastitim resursima?
Dodatni paradoks je i potrošačka navika. Građani često više vjeruju uvoznoj vodi nego domaćoj, a ekonomisti upozoravaju na snažan utjecaj marketinga i nedovoljnu promociju domaćih brendova. Zoran Pavlović smatra da agresivan i dobro osmišljen marketing lako uvjeri kupce, dok kod nas nema dovoljno rada na promociji domaćih proizvoda i svijesti da kupnja domaćeg znači korist za vlastito gospodarstvo. Drugim riječima, BiH nema samo infrastrukturni i investicijski problem nego i problem samopouzdanja. Uvozna voda na polici često izgleda “bolje” samo zato što ju je netko znao bolje upakirati, reklamirati i pretvoriti u proizvod.
No voda ne smije biti svedena samo na bocu i tržište. Ona je, prije svega, javno dobro. Ako se o vodi bude razmišljalo samo kroz uvoz, izvoz, brendove i marže, promašit ćemo najvažniju bit. Voda je pitanje života. U svijetu u kojem se, prema globalnim procjenama, više ne možemo osloniti na padaline kao nekada, zemlje koje budu znale zaštititi vodne resurse imat će prednost koju neće biti moguće lako nadoknaditi. Za BiH to znači da voda mora postati strateški prioritet, a ne fusnota u razvojnim planovima. Potrebni su stroža zaštita izvorišta, modernizacija vodovodnih mreža, smanjenje gubitaka, izgradnja pročišćivača, bolji nadzor koncesija, ulaganje u domaće proizvođače, zaštita šuma i rijeka te jasna politika koja neće dopuštati da se najvrjedniji resurs tretira kao nešto što je uvijek tu i što se može beskonačno trošiti.
Vrijeme je za strateški zaokret: Hoće li nam čista voda ostati razvojna šansa ili postati najskuplja nebriga?
U konačnici, pitanje vode u BiH nije samo ekološko pitanje. To je pitanje gospodarstva, zdravlja, sela, poljoprivrede, turizma, energetike, demografije i opstanka. Bez vode nema hrane, bez čistih rijeka nema zdravog prostora, bez sigurnih izvora nema razvoja, a bez ozbiljne politike nema ni zaštite. BiH još ima prednost koju mnogi više nemaju. Ima vodu. Ima izvore. Ima rijeke koje još mogu biti čiste. Ima potencijal da od vode napravi i razvojnu šansu i razlog ostanka ljudi. Ali prednost koja se ne čuva lako postane izgubljena prilika.
Zato najvažnije pitanje nije koliko vode imamo, nego što ćemo s njom učiniti.
Hoćemo li je nastaviti uvoziti dok vlastite izvore zagađujemo i zanemarujemo ili ćemo konačno shvatiti da je voda bogatstvo koje se mora čuvati, pametno koristiti i ostaviti djeci? Svijet već uči da voda nije beskonačna. BiH bi to morala naučiti prije nego što joj vlastito bogatstvo postane najskuplja nebriga.
www.abcportal.info
