Da UNO BIH nije nezakonito obračunao carinu, na ova vozila bi se platio samo PDV na njegovu stvarnu vrijednost. Razlika između onoga što je UNO BIH stvarno naplatila i onoga što je trebala naplatiti prema presudama Suda BIH – upravo je novac koji je nezakonito uzet od uvoznika.
Walterov istraživački tim
Uprava za neizravno oporezivanje (UNO) BIH, potpuno kršeći zakone o upravnom postupku i carini, prethodnih je godina naplatila ogromnu količinu novca na ime plaćanja carine za rabljene automobile uvezene iz Zapadne Europe, a nekoliko presuda Suda BIH i mnogi dokazi ukazuju da se radi o više od 15 milijuna maraka.
Iako su ti automobili imali uredan dokaz o preferencijalnom podrijetlu, tj. da su proizvedeni u EU, što ih je trebalo osloboditi carine (15% na ukupnu vrijednost automobila), UNO BIH je prkosio zakonu i procedurama te uzela milijune iz džepova uvoznika, a u konačnici i građana BIH.
Uvoznici godinama upozoravaju da ono što UNO BIH radi u ovom konkretnom slučaju nije u skladu sa zakonom, a njihova upornost je na kraju nagrađena s nekoliko presuda Apelacijskog odjela Suda BIH, kojima su poništene nezakonite odluke UNO i naloženo donošenje novih. Suočen s presudama Državnog suda BIH, UNO bi u narednom razdoblju trebao obeštetiti uvoznike i, uz povrat novca, isplatiti im i zatezne kamate. O kakvim se iznosima radi govori i činjenica da neki uvoznici imaju gotovo 300.000 maraka zarobljenih na jedinstvenom računu UNO BIH.
MILIJUNSKA PLJAČKA
Osim oštećenih uvoznika, najveću štetu, i onu koja se nikada neće nadoknaditi, i dalje trpe građani BIH, koji plaćaju nekoliko tisuća maraka za rabljene automobile koji su skuplji od zemalja u regiji.
Kako bismo što jednostavnije objasnili način na koji UNO BIH uzima novac od uvoznika zaobilazeći zakon, te u konačnici dali odgovor na krunsko pitanje zašto građani BIH plaćaju nekoliko tisuća maraka više za rabljene automobile, poslužit ćemo se jednostavnom matematikom. Željeli bismo istaknuti da je iznos krađe po automobilu uvezenom u Bosnu i Hercegovinu puno veći od onoga što mi prezentiramo, a naravno sve ovisi o procijenjenoj vrijednosti uvezenog automobila.
Ako uzmemo primjer (u našem slučaju) automobila uvezenog iz EU čija je vrijednost samo 1.000 eura, na njega treba platiti carinu od 15 posto, što iznos povećava na 1.150 KM. Na taj iznos dodaje se PDV od 17%. Dakle, na carinu se dodaje PDV koji u biti nije trebao biti obračunat (jer vozilo potječe iz EU).
Osnovicu PDV-a sada čini vrijednost vozila + nezakonita carina, tj. 1.150 eura, na što se obračunava PDV od 17%, tj. 195,50 eura. Kada se zbroji carina od 150 eura i PDV od 195,50 eura, dobije se iznos od 345,50 eura za, kao što smo već spomenuli, automobil čija je vrijednost bijednih 1.000 eura.
Drugim riječima, da UNO BIH, koju posljednjih godina potresaju mnogi skandali, nije nezakonito obračunala carinu, na ovo vozilo bi se platio samo PDV na njegovu stvarnu vrijednost, odnosno oko 170 eura. Razlika između onoga što je UNO BIH stvarno naplatila (345,50 eura) i onoga što je trebala naplatiti prema presudama Suda BIH (170 eura) upravo je novac koji je nezakonito uzet od uvoznika.
Dakle, UNO BIH naplaćuje više za 175,50 eura po vozilu za vrijednost od 1.000 eura. Međutim, vozila koja se uvoze u BIH uglavnom su puno veće vrijednosti, pa je i iznos veći.
Dakle, za vozilo koje je, na primjer, procijenjeno na 10.000 eura, ovaj dio bi iznosio 1.750 eura – a u tim vrijednostima i prema tim izračunima, brojke koje je UNO BIH, kako je utvrdio Sud BIH, nezakonito uzela od uvoznika.
Ako znamo da se u BIH godišnje uveze oko 90.000 automobila, dolazimo do ukupne godišnje brojke od nekoliko desetaka milijuna maraka koje je nezakonito naplatila UNO BIH. Nažalost, odštetu će moći tražiti samo oni uvoznici koji su se upustili u višegodišnju pravnu bitku s UNO BIH, dok oni koji nisu zainteresirani ostaju bez pravde.
Međutim, ti uvoznici su također sve uračunali u ukupnu cijenu automobila, tako da su građani BIH ti koji u konačnici trpe ogromnu štetu zbog neodgovornog i koruptivnog ponašanja odgovornih struktura u UNO BIH.
OKO 5000 RAČUNA U NIZOZEMSKOJ
Prema podacima UNO BIH, koji su u Valterovom posjedu, gotovo trećina automobila uvezena je iz Nizozemske u tom razdoblju, a sve je normalno funkcioniralo do 2023. godine.
Jedna od tvrtki preko koje su se uvozili automobili iz Nizozemske bila je EXIT autos. Ova tvrtka, koja je za poslovanje u razdoblju 2015.-2023. bila uvrštena u izvješće SIPA-e podneseno Tužiteljstvu BIH, a o kojem je Walter ranije pisao, navodno je imala urednu dozvolu nizozemske carinske uprave za posao koji je obavljala posljednjih godina. U skladu sa svojom djelatnošću, EXIT autos je izdavao račune o preferencijalnom podrijetlu vozila, tj. da je automobil porijeklom iz EU. Vjerojatno shvativši da im se radi o kolaču od milijun dolara koji im izmiče iz nosa, UNO BIH je u travnju 2023. poslala 5000 računa koje je izdala tvrtka EXIT autos nizozemskoj carinskoj upravi na ponovnu provjeru.
Preopterećena ogromnim brojem zahtjeva (slične provjere provode i carinske uprave drugih balkanskih zemalja, ali šalju maksimalno 10 računa na provjeru, napomena), Nizozemska je negativno odgovorila na svih 5000 zahtjeva, ne želeći se uopće upuštati u detaljnu analizu dokumentacije.
Na identičan način, UNO BIH i dalje traži provjere od drugih carinskih uprava zemalja izvoznica automobila iz EU, i svaki put je provjera vraćena kao negativna. Zahvaljujući ovoj “igri”, UNO BIH je pribavila višemilijunski iznos na štetu uvoznika automobila (i u konačnici građana) čiji su računi UNO BIH tako ostali zarobljeni u nekoliko stotina tisuća maraka.
U međuvremenu, određeni broj uvoznika odlučio je progovoriti i javno se suprotstaviti nezakonitim aktivnostima UNO-a BIH, pa su oni i njihovi pravni zastupnici podnijeli tužbe i pokrenuli upravne postupke pred Sudom BIH.
To im se ipak isplatilo, budući da je nekoliko pravomoćnih odluka Apelacijskog vijeća Suda BIH, od kojih je jednu presudio Valter, potvrdilo da su uvoznici i njihovi pravni zastupnici cijelo vrijeme bili u pravu, tj. da je UNO BIH prekršio carinski zakon i naplatio višemilijunske iznose od uvoznika, potpuno ignorirajući način na koji je trebala biti provedena provjera podrijetla automobila.
PRESUDA ŽALBENOG VIJEĆA SUDA BIH
U jednoj od presuda Žalbenog vijeća Suda Bosne i Hercegovine, kojom je naloženo UNO Bosne i Hercegovine da poništi prvostupanjsku odluku kojom je odbijena žalba jednog uvoznika za plaćanje carine (jer je vozilo bilo porijeklom iz EU, što je postalo zvijezda vodilja za sve uvoznike u Bosni i Hercegovini i općenito za slučaj carinske pronevjere od milijuna dolara), navodi se, između ostalog.
„U konkretnom slučaju, iz podataka spisa nesporno proizlazi da su carinske vlasti Nizozemske, na zahtjev Carinskog sektora Republike Banja Luka, izvršile naknadnu provjeru dokaza o podrijetlu – izjave na računu te da su obavijestile tuženi organ (UIO BiH) da je izjava na računu nepravilno izdana, te se ne može potvrditi ispunjava li vozilo uvjete za priznavanje podrijetla iz EZ-a u skladu sa Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Europske zajednice i BiH. Osim te izjave, nije dano pojašnjenje u čemu je nepravilnost u izdavanju računa. Na temelju ove nizozemske carinske inspekcije, tužitelju (uvozniku) je uskraćeno pravo na preferencijalno podrijetlo prilikom uvoza predmetnog vozila. Iz dopisa nizozemskih carinskih vlasti proizlazi da je deklaracija nepravilno izdana bez navođenja razloga za naznačenu nepravilnost i što deklaracija treba sadržavati kako bi se pravilno izdali svi potrebni koraci i proveli materijalni dokazi, te na taj način provjeriti sadrži li proizvod koji se uvozi elemente koji čine pravnu osnovu za primjenu povoljnijeg tretmana ili popusta, tj. jesu li mjere preferencijalne carine…“ tretman se može primijeniti u konkretnom slučaju. To je posebno zbog činjenice da su izjave carinskih tijela zemlje izvoznice bez obrazloženja, a tuženik nije, radi zaštite prava uvoznika, tražio objašnjenje razloga netočnosti izjave na računu. Stoga, odluka tuženika (UIO BiH) kako ju je naložilo ovo sudsko vijeće nije ispravna i ne temelji se na Zakonu o upravnom postupku BiH, prema kojem se u postupku mora utvrditi pravo stanje stvari, te u tu svrhu moraju biti potpuno i ispravno utvrđene sve činjenice koje su važne za donošenje zakonite i ispravne odluke. Stoga se na temelju tužbe ukazuje da carinska tijela BiH u konkretnom slučaju nisu utvrdila odlučne činjenice o kojima ovisi ispravna primjena pravila o preferencijalnom podrijetlu, te ispitala okolnosti je li u ovom slučaju upravno tijelo trebalo primijeniti odredbu Odluke o primjeni Zakona o carinskoj politici BiH, Zakona o postupku neizravnog oporezivanja i Zakona o upravnom postupku.
Dalje navode da “prema ocjeni ovog vijeća, sve iznesene činjenice i Praksa Europskog suda pravde upućuje na zaključak da carinski organi u konkretnom slučaju nisu s dovoljnom pažnjom ispitali okolnosti primjene odredbi Zakona o carinskoj politici BiH, te nije u potpunosti provedena provjera dokaza-navoda na računu za konkretno vozilo, zbog čega je činjenično stanje u konkretnom slučaju ostalo nepotpuno utvrđeno”.
“Na tu činjenicu je s pravom ukazao tužitelj (uvoznik), kako u tužbi tako i u zahtjevu za preispitivanje odluke. Na taj način došlo je do povrede članka Zakona o upravnom postupku BiH zbog činjenice da prije donošenja osporene odluke nisu utvrđene sve činjenice i okolnosti od značaja za rješavanje konkretne upravne stvari, niti su dati valjani razlozi za odbijanje primjene Zakona o carinskoj politici BiH (utvrđivanje povlaštenog statusa robe na temelju administrativne suradnje).” Iz navedenog se opravdano ukazuje da je na tužitelju (uvozniku) bilo previše tereta dokazivanja ispravnosti izjava na računu od strane izvoznika, tj. da je imao legitimno očekivanje ispravnosti izjava koje bi ukazivale da uvezeno vozilo potječe iz zemlje EU na koju se povlastice mogu prenijeti. Prema shvaćanju ovog vijeća, iz akta carinskog tijela zemlje izvoznice ne može se utvrditi koja je dokumentacija dostavljena carinskim tijelima zemlje izvoznice, jer to nije vidljivo iz dopisa koji je tuženik (IAO BiH) uputio carinskim tijelima Nizozemske u postupku, carinska tijela BiH će postupiti prema napomenama danim u ovoj presudi, obratiti se carinskim tijelima Nizozemske prvenstveno s upitom je li sporno da je predmetno vozilo podrijetla iz EU ili ne, te će nakon pravilno utvrđenog činjeničnog stanja, činjenica vezanih uz provjeru relevantnog dokaza o prečestoj kupnji i nakon ispravne primjene materijalnih propisa, donijeti pravilnu i zakonitu odluku“, navedeno je, između ostalog, u presudi.
POVRAT NOVCA I ISPLATA MILIJUNA KAMATA
Za odvjetnika Predraga Herbeza, pravnog zastupnika velikog broja uvoznika, nema dileme, UIO BiH je dužna donijeti novu odluku, a otprilike 15 milijuna maraka naplaćenih od uvoznika s pripadajućim pravnim kamatama pretvorit će se u 30 milijuna maraka.
„Sud Bosne i Hercegovine već je u određenom broju slučajeva zauzeo jasan stav, ukinuo prvostupanjske odluke i vratio postupak na novo odlučivanje, s preciznim smjernicama o tome kako pravilno utvrditi činjenično stanje. To je važan signal da sudska praksa ide u smjeru zaštite zakonitosti i prava stranaka u postupku“, kaže Herbez za Walter.
„U slučajevima vezanim za uvoz vozila i postupanje Uprave za neizravne poreze BiH, evidentno je postojanje ozbiljnih pravnih dvojbi i neujednačene prakse. Kao odvjetnik više uvoznika, mogu reći da se u velikom broju slučajeva odluke donose bez jasnog i potpunog obrazloženja, što je suprotno osnovnim načelima upravnog postupka. Posebno je sporno što se osporava dokumentacija koja dolazi od ovlaštenih tijela drugih zemalja, konkretno carinske uprave Kraljevine Nizozemske, te da ne postoji službena odluka tih tijela kojom bi se takva dokumentacija dovela u pitanje. U pravnom smislu, takav postupak otvara ozbiljna pitanja pravne sigurnosti i povjerenja u međunarodnoj trgovini robom. Također, praksa slanja zahtjeva za provjeru s tisućama vozila bez jasne metodologije i prioriteta dovodi do zastoja u postupku i izravno šteti poslovnim subjektima. Umjesto individualnog i obrazloženog pristupa svakom slučaju, svjedočimo generalizaciji koja nije utemeljena na konkretnim dokazima.
Objašnjava da presudama Apelacijskog vijeća s kraja prosinca 2025., početka siječnja i veljače 2026. i posljednjom presudom…“ iz lipnja ove godine, Sud Bosne i Hercegovine utvrdio je da je način na koji su carinske vlasti Bosne i Hercegovine provele provjeru preferencijalnog dokaza o podrijetlu automobila bio nezakonit te su u tom smjeru naložili carinskim vlastima Bosne i Hercegovine da dovrše postupak.
Herbez dodaje da je uvođenje obveze polaganja depozita u situacijama kada već postoji potpuna i valjana dokumentacija nesrazmjerna mjera koja dodatno opterećuje gospodarstvenike. Takva praksa može imati elemente preventivnog kažnjavanja, što nije svrha upravnog postupka.
“Naši klijenti trpe značajne financijske posljedice, njihova sredstva su blokirana, poslovanje je otežano, a postupci traju godinama. Unatoč tome, odlučni su zaštititi svoja prava pravnim putem, kroz institucije sustava. Smatram da je potrebno uspostaviti jedinstvenu i transparentnu praksu, utemeljenu na važećim propisima i međunarodno priznatim dokumentima. Samo na taj način može se vratiti povjerenje gospodarstva u institucije i osigurati stabilno poslovno okruženje.” Na kraju, poruka je jasna, zakon mora biti isti za sve, a postupci temeljeni na činjenicama i dokazima, a ne na proizvoljnim procjenama ili neujednačenoj praksi“, zaključuje Herbez.
SVE UPUĆUJE NA VELIKI KRIMINAL
Tarik Dizdarević, vlasnik farme AS Roto iz Velike Kladuše, jedan je od oštećenih uvoznika. UNO BIH je od njegove tvrtke “zarobila” 280.000 maraka na ime carina za uvoz automobila iz EU.
“Prodajemo vozila više od sedam godina, a suradnju s tvrtkom EXIT Autos iz Nizozemske započeli smo 2022. godine. Riječ je o tvrtki koja je dobila ovlaštenje od nizozemske carinske uprave za izvoz rabljenih vozila i to ovlaštenje ima i danas. U početku je sve funkcioniralo bez problema, plaćanja su se vršila uredno, dokumentacija je bila čista, a suradnja korektna. Međutim, odjednom dolazi do naglog preokreta. Carinske ispostave u BIH šalju čak 5.000 vozila u jednom danu na pregled. Zahtjevi su mjesecima ostali bez odgovora, bez jasnog objašnjenja. Konkretno, nizozemska carinska uprava nikada nije donijela odluku o oduzimanju statusa ovlaštenog izvoznika tvrtki EXIT Autos. Istovremeno, tvrtka se, suočena s pritiskom iz Bosne i Hercegovine, odlučila povući i nastaviti raditi u drugim zemljama, kaže Dizdarević. Walter.
www.abcportal.info
