Tijekom kontrole, carinik može procijeniti prirodu robe, količinu, način sastavljanja robe, vozilo kojim se prevozi i dokumente koji je prate. Carinska uprava Hrvatske izričito navodi da nekomercijalna priroda robe mora biti očita i da količina ne smije ukazivati na uvoz u svrhu trgovine
Može li se drva za ogrjev staviti u prtljažnik automobila u Bosni i Hercegovini i jednostavno prevesti preko granice u susjednu Hrvatsku? Na prvi pogled pitanje se čini gotovo banalnim, ali iza njega se krije nekoliko potpuno različitih propisa. Drvo je i roba i biljni proizvod te, ovisno o količini, vrsti vozila i načinu prijevoza, može prestati imati karakter obične nekomercijalne putničke robe.
Najvažnije je odmah razjasniti jednu zabludu: hrvatski propisi ne određuju jednostavno pravilo prema kojem svaki putnik smije preko granice prenijeti, na primjer, 20, 50 ili 100 kilograma drva. Takvo univerzalno ograničenje drva za ogrjev za putnike nije navedeno među uobičajenim kvantitativnim izuzećima.
Umjesto toga, carina gleda vrijednost robe, njezinu količinu, namjenu, način prijevoza i ima li prijevoz komercijalni karakter. Carinska uprava Hrvatske navodi da roba nekomercijalne prirode koju putnik iz treće zemlje unosi cestom može biti oslobođena carine, PDV-a i drugih davanja ako ukupna vrijednost ne prelazi 300 eura po putniku, ali pod uvjetom da vrsta i količina robe ne ukazuju na komercijalni uvoz, piše GP Maljevac.
U slučaju drva, količina može biti odlučujuća od same cijene. Nekoliko uredno složenih komada ogrjevnog drva za privatnu upotrebu i prikolica ili kombi natovaren drvom nisu ista carinska situacija. Tijekom kontrole, carinik može procijeniti prirodu robe, količinu, način sastavljanja robe, vozilo kojim se prevozi i dokumente koji je prate. Carinska uprava Hrvatske izričito navodi da nekomercijalna priroda robe mora biti očita i da količina ne smije ukazivati na uvoz u svrhu trgovine.
Još zanimljivije pravilo odnosi se na vrstu vozila. U svojim trenutnim informacijama za fizičke osobe, Carinska uprava Hrvatske posebno spominje “ogrjevno drvo” među vrstama robe koju se često pokušava uvesti vozilima namijenjenim prijevozu tereta.
Ako se roba nalazi u teretnom prostoru motornog vozila namijenjenog prijevozu robe i njegove prikolice, općenito se ne smatra osobnom prtljagom putnika, te se stoga na nju ne može automatski primijeniti putničko izuzeće. U takvim slučajevima može se zatražiti standardni carinski postupak. Međutim, carina predviđa mogućnost izuzeća za manje količine kada nema sumnje da se radi o nekomercijalnoj robi.
Drugim riječima, prijevoz male količine drva u prtljažniku privatnog automobila nije isto što i utovar teretnog kombija ili prikolice drvima za ogrjev. Čak i ako račun pokazuje vrijednost manju od 300 eura, sama vrijednost nije jedini kriterij. Putničko izuzeće nije zamišljeno kao način prijenosa robe koja svojom količinom i načinom prijevoza izgleda kao komercijalne pošiljke preko granice bez redovnih carinskih postupaka.
Priča ovdje postaje još kompliciranija jer je drvo biljni proizvod. Europska unija ima specifične fitosanitarne propise kojima se pokušava spriječiti unošenje štetnih organizama, bolesti i insekata koji se mogu širiti drvom, korom i drugim biljnim materijalom. Europska komisija navodi da određene biljke, biljni proizvodi i drugi predmeti iz trećih zemalja moraju biti popraćeni fitosanitarnim certifikatom prilikom ulaska u EU, a ista pravila mogu se primjenjivati i na robu koja se nosi u osobnoj prtljazi putnika.
Međutim, pojednostavljeno pravilo da je fitosanitarni certifikat uvijek potreban za svo cijepano drvo iz Bosne i Hercegovine ni ovdje nije točno. Propisi EU razlikuju vrstu drva, botanički rod, način obrade i zemlju podrijetla. Službeni prilozi Uredbe (EU) 2019/2072 sadrže vrlo detaljne kategorije drva i zemlje na koje se primjenjuju određene obveze.
Za određene kategorije europskog četinjača, Bosna i Hercegovina je među zemljama koje su izuzete od određenih zahtjeva koji se primjenjuju na druge treće zemlje. Stoga odgovor na pitanje može li određena vrsta ogrjevnog drva ući u EU ne ovisi samo o tome je li na računu navedeno “ogrjevno drvo”, već i o vrsti i podrijetlu samog drva.
Hrvatska carinska uprava potvrđuje isto načelo. Određene biljke, biljni proizvodi i drugi kontrolirani predmeti mogu se unijeti u EU samo ako putnik posjeduje fitosanitarni certifikat koji je izdalo nadležno tijelo zemlje iz koje roba dolazi. Hrvatska carina upućuje na Prilog XI. Uredbe (EU) 2019/2072, koji specificira koja roba podliježe takvoj kontroli.
Stoga, račun pilane, trgovine ili šumarstva može biti vrlo koristan, ali sam račun nije univerzalna dozvola za prijenos drva preko granice. Može dokazati cijenu, količinu i podrijetlo robe, ali ne zamjenjuje fitosanitarni certifikat kada je propisan za određenu vrstu robe. Isto tako, posjedovanje računa ne znači da će se veća količina automatski tretirati kao nekomercijalna putnička roba.
Posebnu pozornost treba posvetiti drvu s korom, svježe posječenom drvu i drugim manje obrađenim drvnim proizvodima. Razlog fitosanitarnih ograničenja nije naplata poreza, već zaštita šuma i biljnog svijeta od štetnih organizama. Europska komisija objašnjava da je svrha fitosanitarnog certifikata potvrditi da je pošiljka pregledana, da ne sadrži karantenske štetnike i da ispunjava zdravstvene zahtjeve EU za biljke i biljne proizvode.
Ako roba spada u kategoriju za koju je potreban certifikat, činjenica da se radi samo o nekoliko komada za vlastitu kuću za odmor ne mora automatski odustati od ovog zahtjeva. Hrvatska carinska uprava upozorava da se kontrolirani biljni proizvodi koji ne ispunjavaju propisane uvjete smatraju neusklađenima i mogu se oduzeti radi uništenja. Neprijavljivanje robe koja podliježe ograničenjima kažnjiv je prekršaj.
S druge strane granice primjenjuju se različiti vrijednosni pragovi. Uprava za neizravno oporezivanje Bosne i Hercegovine navodi da osoba koja ulazi u Bosnu i Hercegovinu može biti oslobođena plaćanja uvoznih carina za drugu robu nekomercijalne prirode u osobnoj prtljazi do vrijednosti od 600 KM po putniku dnevno. I ovdje je ključna riječ „nekomercijalna“. Vrsta i količina robe moraju ukazivati na to da je namijenjena privatnoj ili kućnoj upotrebi, a ne robi namijenjenoj prodaji.
Stoga, putnik koji kaže „to je samo moje drvo“ ne rješava problem na granici. Ako je automobil ili prikolica puna trupaca, carinik može promatrati ukupnu količinu i okolnosti prijevoza. Posebno je važno da se roba ne pokušava sakriti ili predstaviti kao obična osobna prtljaga ako očito ima karakter veće pošiljke robe.
Za putnike iz Bosne i Hercegovine u Hrvatsku najvažnije je razlikovati tri pitanja koja se istovremeno rješavaju na granici: je li roba nekomercijalne prirode, podliježe li plaćanju uvoznih carina i je li određena vrsta drva među biljnim proizvodima za koje postoji poseban fitosanitarni režim. Upravo zato ne postoji univerzalni odgovor poput „dozvoljeno je do jedne vreće“ ili „dozvoljeno je do 50 kilograma“.
Hrvatska Carinska uprava za cestovni prijevoz putnika utvrđuje vrijednosni prag od 300 eura za nekomercijalnu robu, ali istovremeno izričito upozorava da način prijevoza, količina i priroda robe mogu promijeniti carinski tretman, pa čak i posebno spominje “ogrjevno drvo” među robom kod koje se to pitanje postavlja.
www.abcportal.info
