N. M. (17) iz smederevskog sela Malo Orašje, gdje je Uroš Blažić iz obližnje Dubone, 4. svibnja uvečer napravio masakr, ubivši u ovom selu pet mladića i ranivši više njihovih vršnjaka, pogođen je metkom u toj pucnjavi bočno iznad kuka.
Pošto je operiran u bolnici u Smederevu, mladić je u srijedu pušten na kućno liječenje.
Njegove plave oči pune suza svjedoče o strahoti koju je preživio, jer je bio pribran da pobjegne.
“U školsko dvorište sam otišao s L. M., J. R., M. M. i A. M., to je bila naša ekipa. Nas je pozvao jedan od drugova jer je htio da časti što je postao ujak. Okupilo se još društva i neko je dao prijedlog da odemo gore, kod spomenika, na nogometni teren da ložimo vatru. Tako smo i uradili. Sjedili smo i pili pivo.
Oko pola 11 došao je taj Uroš Blažić iz Dubone i rekao: ‘Lezite dolje, sve ću da vas pobijem.’ Ja ga nikada prije nisam vidio. Otvorivši suvozačeva vrata, iznio je pušku, za koju sam pomislio, a vjerujem i ostali, da je plastična i da je u pitanju neka fora.
Mi smo se našalili, odnosno, nasmijali smo se i rekli mu: ‘Hajde da pijemo’, a on je počeo da puca. Zujali su meci i mrtvi drugovi su mi popadali kao svijeće”, prepričava Nikola strahotu.
Ovaj mladi momak bio je pribran da pobjegne i pokuša da spase goli život, a nije osjetio ni da je upucan dok se nije sapleo trčeći preko njiva.
“Ni sam ne znam kako sam se dao u bijeg. Trčao sam koliko su me noge nosile. Preko njiva desno od igrališta sam trčao i sapleo sam se o nešto i prilikom pada sam prste zario u ranu i tek tada shvatio da sam ranjen od metka. Nisam osjećao bol iako su mi prsti bili krvavi i odjeća natopljena krvlju.
Jedan kolega koji me našao, ranjenog me je dovezao do moje kuće. Probudio sam oca i majku i odvezli su me u bolnicu i usput saznavali najtužnije moguće vijesti da su moji prijatelji i susjedi zauvijek zbrisani sa zemlje”, rekao je on za srbijanske medije.
Njegovi roditelji i tri sestre bez osmijeha dopunjavaju njegovu ispovijest i kažu da su njegovi najbliži prijatelji mrtvi, a da se jedan od njih s brojnim ozljedama oporavlja u Urgentnom centru u Beogradu.
Navode i da je njihovo susjedstvo zbog masovnog ubojstva skroz utihnulo i da im se čini da više nikada neće biti veselja i sretne omladine u tom mjestu i susjednoj Duboni, gdje je zločinac Uroš Blažić također nastavio da puca u okupljenu mlađariju kod škole. Tamo je ubio brata i sestru Milana i Kristinu Panić i Dalibora Todorovića, njihovog prijatelja od malih nogu, a 15, mahom mladih ljudi, ranio u oba sela.
