Monsinjor Dražen Kutleša bi trebao biti novi zagrebački nadbiskup i vjerojatno budući hrvatski kardinal. Rođen je i školovao se u Bosni i Hercegovini te se smatra utjecajnim u Vatikanu. Jasan je njegov stav o navodnom ukazanju u Međugorju. Od njega se očekuju promjene, ali ne drastične.
Prvi čovjek Crkve u Hrvatskoj Kutleša će službeno postati kada Josip Bozanić, kojeg će zamijeniti na mjestu nadbiskupa i kardinala navrši 75 godina, a to je za dvije godine.
Kutleša je rođen 25. rujna 1968. u Tomislavgradu u kojem je završio osnovnu školu. U Dubrovniku je završio Klasičnu gimnaziju “Ruđer Bošković”, a diplomirao je filozofsko-teološki studij na sarajevskoj Vrhbosanskoj visokoj teološkoj školi. Na zagrebačkom Katoličkom bogoslovnom fakultetu stekao je bakalaureat.
Za svećenika Mostarsko-duvanjske biskupije je zaređen 1993., a nekoliko godina kasnije je magistrirao i doktorirao na Papinskom univerzitetu Urbaniana u Rimu. Bio je župni vikar mostarske katedrale, katehist u srednjim školama, dio Kongregacije za biskupe u Vatikanu i vanjski suradnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenta. Papa Franjo ga je 2020. imenovao za splitsko-makarskog nadbiskupa, a upravljanje Splitsko-makarskom nadbiskupijom je preuzeo dvije godine kasnije.
Povjerenje Vatikana
Hrvatski portal Index piše da je Kutleša izbor pape Franje za nasljednika Josipa Bozanića na kardinalskoj dužnosti. Ovo nije iznenađujuće s obzirom na to da se školovao i da je službovao u Vatikanu. Na to je 2018. ukazao i kolumnista Ivica Đikić, opisavši svoj dojam budućeg hrvatskog kardinala.
“Kutleša je inteligentni, samozatajni, dobro obrazovani i praktični crkveni pravnik, sabran i racionalan, koji je u potpunosti odan konceptu poslušnosti papi i vatikanskoj administraciji, u kojoj je za godina školovanja te rada u dvjema tamošnjim kongregacijama očito razvio dobre veze i stekao povjerenje utjecajnih ljudi u Rimskoj kuriji”, napisao je Đikić za list Novosti.
Očekivanja
Kutleša se u dijelu javnosti susjedne zemlje smatra sličnim upravo papi Franji, tj. prepoznaje se kao vjerskim dužnosnikom koji će donijeti promjene. To je prije svega slučaj među građanima liberalnog svjetonazora. Neki od razloga zašto se percipira kao takvim jeste i to što kritizira licemjerstvo vjernika, komercijalizaciju religije i druge negativne pojave, što čini i papa.
“Mi Hrvati se toliko puta dičimo da poštujemo obitelj, svoj dom, Boga, a ponašamo se sasvim suprotno od toga. Uglađeni smo na van, a iznutra agresivni i grubi. Zar ne bismo u svojoj obitelji trebali pokazivati najblaže i najbolje lice, a ne nasilno i grubo? A prema onima koje ne poznajemo smo ljubazni”, poručio je na propovijedi povodom Male Gospe i Dana grada Solina.
Izborom njega za hrvatskog kardinala izgledno je da će se u crkvi produbiti nesuglasice oko navodnog ukazanja u Međugorju. Kao i mostarski biskup Ratko Perić, koji ga je zaredio i s kojim je u vrlo dobrim odnosima, ne vjeruje da se početkom 80-ih dogodilo u hercegovačkom mjestu.
Od Kutleše, kojeg je Index opisao kao nekoga tko nema imidž tvrdolinijaša i ko je izbor pape Franje, očekuju se promjene, ali ne toliko drastične. Đikić je napomenuo da su upravo liberalni krugovi i od Bozanića očekivali promjene nabolje, ali da su one izostale. Zapravo, sada misle da se dogodilo suprotno od očekivanog.
“Rezultat njegovih 20 godina na čelu ovdašnje crkve jest afirmacija uskih klerikalnih shvatanja društva i sekularnosti, kao i poticaj njegovanju međuetničkog povjerenja, ponajprije onog hrvatsko-srpskog, te osnaživanja zazora prema manjinskim grupama i pravima života”, konstatirao je hrvatski kolumnista.
Izgledni novi hrvatski kardinal se također prepoznaje kao osobom koja je u dobrim odnosima s premijerom Andrejom Plenkovićem. Đikić je naglasio da su njih dvojica “generacijski bliski, lišeni ideološke zadrtosti i zadojenosti, pragmatični i fleksibilni tehnokrati, suočeni s opozicijom u vlastitim redovima”.
Kutleša je pohvalno govorio o premijeru koji od njega ima očekivanja. Prema Đikiću, Plenković očekuje da se suprotstavi paracrkvenim grupama za koje je naveo da imaju ekstremne ideje i konkretne političke interese.
